Tri igre iz Final Fantasy serijala koje su zaslužile (još) više ljubavi
Crisis Core: Final Fantasy VII
Japanski izdavači vole hermetičnost i izdavanje ekskluzivnih djelova svojih super popularnih serijala za samo po jednu konzolu. Ponekad se desi da igra prođe super na, recimo PSP-u, ali većina gejmera nikad ne čuje za nju, jer im je bila nedostupna. Jedan takav hit je sigurno spinoff/prequel legendarne Final Fantasy sedmice – Crisis Core.
Ova igra je pratila Zacka Flaira, trećeg člana jedinice u kojoj su bili Sephiroth i Cloud, glavni negativac i heroj pravog FFVII. Kroz priču o njemu i njegov odnos sa drugim bitnim likovima imali smo priliku da saznamo nešto više i o odnosu koji su Cloud i Sephiroth imali međusobno. Osim zanimljvije priče, Crisis Core ja jedna od rijetkih akcionih RPG igara u serijalu, što je savršeno odgovaralo igri na PSP-u, ali je možda bilo smatrano za preveliku inovaciju u doba kada je izašla.
Od zanimljivih dodataka treba spomenuti Materia sistem unapređivanja vještina i sposobnosti, kojim su igrači „trenirali“ Zacka da bude sve jači, kao i Digital Mind Wave, svojevrsnu slot mašina koju ste tokom svake borbe morali pomno da pratite kako biste znali koje poteze vaši likovi mogu da izvedu.
Prošle godine je izašao i rimejk Crisis Core: Final Fantasy VII Reunion, koji je poslije deset godina ispravio nepravdu i donio ovu sjajnu igru, poboljšanu i savršeno modernizovanu, na sve aktuelne igračke platforme.
Final Fantasy Tactics
Squareovci se nikada nijesu plašili da eksperimentišu sa svojim najboljim serijalom, čak ni kada je žanr igre u pitanju. Ponekad se samo dešavalo da su igrači nešto manje voljni da eksperimentišu sa igrom koja nije JRPG, pa su samo oni rijetki koji se ohrabre imali priliku da uživaju. Kada su izometrijske potezne strategije u japanskom fazonu bile najpopularnije (Vandal Hearts i Tactics Ogre su najsvjetliji primjerci) i Square je izdao dva svoja takmaca – jedan za PlayStation, Final Fantasy Tactics i jedan za GameBoy Advance, Final Fantasy Tactics Advance.
Obe igre su sjane potezne strategije sa simpatičnom grafikom, uzbudljivom i odličnom pričom (FFTA je očigledno inspirisan Beskrajnom Pričom), gomilom sjajnih sposobnosti i magija (sve što ste voljeli u Final Fantasy VII imaćete i ovdje), borbama u kojima ćete uživati, i satima i satima dobre zabave. Jedna od najzanimljivijih i drugačjih stvari u FFTA je bio sistem pravila tokom borbi – svaki sukob bi pratio sudija koji bi žutim ili crvenim kartonom kažnjavao borca koji koristi mač, ako je baš u tom trenutku mač zabranjen i slično.
Danas je dosta teško, ako se izuzme emulacija, doći do ove dvije igre, ali možda najbliže njima što možete da odigrate je Triangle Strategy. U posljednjih nekoliko nedjelja se priča o potencijalnom remasteru Final Fantasy Tacticsa za Switch, a možda i još neke platforme, što bi zaista bile sjajne vijesti, ako dođe do zvanične potvrde.
Final Fantasy VIII
Ima i u glavnom serijalu igara za koje se može reći da su kod publike prošle potcjenjeno. Osmi dio je sigurno jedna takva igra. Final Fantasy VIII je žrtva previsokih očekivanja, jer je došao odmah nakon jedne od najboljih igara svih vremena, legendarne Sedmice, pomenutog eksperimentisanja, jer je sistem unaprijeđivanja lika potpuno odustao od JRPG standarda levelovanja i fokusirao se na korišćenje magije za budženje statistika. Pored toga, bilo je problema sa nelogičnim pozicioniranjem likova kad sa jednog ekrana pređu na drugi, što je objektivno frustrirajuć momenat.
Većina igrača je hejtovala igru od samog starta i stoga i relativno loša prodaja i ocjene. Igrači koji su odlučili da pruže pravu šansu Osmici i privikli se na nove sisteme su mogli da uživaju u jednoj jako dobroj igri, sa dobrom pričom, zanimljivim likovima i generalno svime onime što FF pruža igračima.
Kada je 2019. godine izašao remaster, mnogi koji prvi put nisu dali pravu šansu igri su priznali da je zapravo mnogo bolja nego što im se činilo prilikom originalnog izlaska. Naravno, bilo je i onih kojima je i dalje ostala slaba. Naše mišljenje je da iako Final Fantasy VIII ni posle remastera ne spada u red legendarnih igara, jeste vrijedna igranja.
