Madona trkačkih igara se vratila sa živopisnim stilom koji je prva stvar koju primjetite. U doba realizma u trkačkim igrama, Criterion Games se odlučio za mješavinu realizma i stripa. Kola izgledaju zaista fantastično, likovi imaju cell-shaded dizajn kao i mnogi efekti kao što je dim, nitro ili krila koja razvijete prilikom "letenja".
Nova inkarnacija NFS serijala prati svoje predhodnike u još jednoj stvari, jednostavnoj i površnoj priči. Nema smisla zalaziti u detalje, u suštini treba da se osvetite bivšem prijatelju koji vam je ukrao auto. Većina priče se dešava u pozadini, dok vozite po gradu imate dijaloge sa suvozačima, tako da apsolutno ne smeta, tu je i par cutscena, čisto da začine doživljaj.
Jasno je da NFS Unbound, iako jedinstven po stilu, nije pokušao da ponovo izmisli točak kada su same trke i svijet u pitanju. Gameplay najviše podsjeća na Need for Speed Heat iz 2019 godine. Od razlike između dnevnih i noćnih trka, do igre mačke i miša sa lokalnom policijom, Unbound uzima najbolje iz svojih predhodnika i podiže ljestivicu, iako usput pravi par pogrešnih skretanja.
Ono što je najbitnije, samo trkanje je iznenađujuće izazovno. Moraćete da se potrudite kako bi zauzeli prvo mjesto na podijumu i tu dolazi do izražaja sam način trkanja. I kada vozite iza protivnika, dobijaćete nitro, uz driftovanje, izbjegavanje sudara... Najbitnije je da se nitro stalno puni i tu je srž same trke i iznanađujuće je zabavno voziti na samoj ivici, dopuniti nitro i onda proletjeti pored konkurencije u anime dimu vaših guma.
Još jedna otežavajuća okolnost je broj restarta po danu. Na normalnoj težini, dobijate četiri restarta svakog dana, što daje dodatni izazov cjelokupnom iskustvu Unbound-a.
Nakon prologa i upoznavanja mape i sistema napredovanja kroz svijet brzih i žestokih, imate ukupno četiri nedjelje da skupite dovoljna para i "nabudžite" auto za finalni okršaj. Pored toga dobijate par poziva telefonom da usput obavite neke sitnije zadatke koji guraju priču dalje svakog dana.
Većina trka je poprilično standardna za žanr, tu su sprintovi, ulične trke i obavezni drift izazovi, kao i par specijalnih izazova koje ćemo ostaviti da sami istražite. Reći ćemo da su ti izazovi možda i najbolji dio igre.
Jedna od zamjerki je izostanak fast travel sisitema. Znamo da je ovo trkačka igra i da je možda treba proživjeti u svakom kilometru za volanom, ali prisustvo policije i i konstantno gledanje u mapu i izbjegavanje istih postaje malo zamorno. I pored toga, NFS Unbound ne manjka u zabavi, sa par stvari koji je malo usporavaju.
Kakva bi to igra bila, bez skupljanja raznoraznih gluposti po mapi? Unbound ima medveđe statue, bilborde i uličnu umjetnost. Skupljanjem otključavate nova kola i djelove.
Samo trkačko iskustvo je sjajno i struktura igra je čvrsta, ali grad je razočaravajuće prazan. Taj aspekt igre je zapravo neuobičajen, pogotovo što sada imamo pešake (koje naravno ne možete udariti). Glavni likovi su dobro dizajnirani, humor nije krindž i postoji mnogo dijalaga, vrlo neočekivano za trkačku igru.
Muzika u igri nas je posebno oduševila. Imamo umetnika iz svakog ćoška svijeta, pa ćete često čuti ruske, francuske, azijske umjetnike. Najbolja muzika je u menijima igre, ali nedostatak pravog radija u kolima je jako čudna odluka zbog koje igra djeluje još praznije. Prosto nema taj osjećaj vožnje kroz grad koji su imali starije igre kao što su Most Wanted 2005 ili Carbon.
Zaista nema mnogo noviteta koje možete uvesti u već prezasićen žanr, ali i pored toga Need For Speed Unbound je uspio da nas iznenadi, najviše svojim indentitetom. Konstatntnih 60 u 4K rezoluciji pretvara NFS u pravi pokazatelj snage novih konzola, pogotovo kada krenete da vozite najbrža kola.
Need for Speed Unbound je sjajan povratak voljene franšize, koji će sigurno privući stare, ali i nove fanove u svoj svijet stripa i prebrzih kola.
