Probudio sam se gladan kao pas i otišao do kuhinje da napravim sendvič. Hljeb je u posljednje vrijeme buđavijeg kvaliteta nego inače, a čini mi se da se ovaj zaista i ubuđao. Ili su to možda neke (fuj!) gljivice... To je već loš put za razmišljanje, jer gledanje The Last of Us serije, nakon odigranih igara, otvara neka pomalo panična pitanja. Zapravo, jedno izrazito panično pitanje. Da li stvarno možemo da masovno pozombišemo ako preko kontaminiranog hljeba unesemo neke gljivice u organizam?!
Da. Ako smo mravi.
Gljivica kordiceps (ophiocordyceps unilateralis) zaista postoji, pretežno u tropskim šumama, a razmnožava se (što joj je jedini cilj) tako što inficira mrave svojim sporama. Spore lagano probijaju u tjelo mrava i preuzimaju kontorlu nad njegovim organizmom. Zombifikovani mrav se penje na neko uzvišenje i tamo samo stoji dok se gljivice ne razviju dovoljno u njegovom organizmu da mogu da lansiraju novu generaciju spora i inficiraju novu generaciju mrava.
Pošto priroda vodi računa o balansu, cilj gljivice nije da pretvori sve mrave u zombije, već samo da se ravnomjerno razmnožava, pa tako ne dolazi do potpunog uništenja nekog mravljeg gnijezda. Što bi možda bila olakšavajuća okolnost kada bi kordiceps mogao da napadne ljude. Otežavajuća bi, sa druge strane, bilo to što gljivica ne zombifikuje u klasičnom smislu. Odnosno, nije mozak ključna stvar, već bukvalno preuzima kontrolu nad mišićima i tjelom, što opet znači da bismo vjerovatno bili svjesni šta se događa, ali ne bismo mogli ništa da učinimo povodom toga.
Naučnici tvrde da trenutno postoji oko 200 podvrsta ove gljivice, koje su sposobne da zaraze insekte iz deset rodova, pa čak i neke paukove. Svi ti insekti, smatra se, nemaju ni prirodnu odbranu od gljivica, pa su zato podložniji infekciji.
Ljudi su, takođe, prilično podložni gljivičnim infekcijama. Smatra se da na godišnjem nivou više ljudi premine zbog takve infekcije nego zbog malarije i tuberkuloze. Gljivice su odgovorne i za propadanje oko trećine godišnjih usjeva, što takođe nije zanemarljivo. Zbog toga postoje ljekovi za zaštitu od fungusa, ali slično kao sa bakterijama i tu postoji bojazan od mogućeg razvoja rezistencije, odnosno nastanka novih podvrsta koje bi na postojeće ljekove ili sredstva za zaštitu bile otporne.
Da priča o zaraženom hljebu nije puka izmišljotina potvrđuje više slučajeva zaraze gljivicom koja se razvija na raži, a kod ljudi dovodi do halucinacija. Osim legende da je lov na vještice u Salemu bio "inspirisan" upravo tim halucinacijama, zna se da je 1951. godine u francuskom gradu Pont-Saint-Esprit došlo do masovnog trovanja zaraženim hlebom. Ta gljivica je Clavices purpurea i na nas djeluje slično kao LSD.
Najveći sistem odbrane koji imamo je toplota naših tjela koja nas, uz imuni sistem, od gljivica brane. Neki naučnici smatraju da bi globalno zagrijavanje moglo da umanji uticaj toplote naših tjela na kordiceps gljivice i da im pomogne da se razvijaju i izvan tropskih šuma, što bi nas dovelo korak bliže nekom The Last of Us scenariju u stvarnosti.
Srećom, potrebno je mnogo više koraka da bi se to zaista desilo, pa ipak ne moramo da paničimo i možemo da uživamo u ovim sjajnim igrama (The Last of Us stiže na PC, konačno), a i u ostatku uspješne HBO serije.
Mogao bih baš sad i da pustim sljedeću epizodu, dok završavam ovaj gljivičasti sendvič. Ali, čekaj, nisam želio da napravim sendvič, već da bacim hljeb i kupim svež? Ne želim da jedem sendvič, želim da ga bacim! Šta se to dešava?!?
