Kao i prva igra, ovo je svijet kuge, nasilja, zla i pacova.
Svijet krvi.
Već u prvih 15 minuta doživljavate horor, a to je ništa u poređenju sa svijetom užasa koji dolazi tokom ove avanture od 20+ sati. Imajte na umu da ovo nije igra za djecu, uprkos tome što glume mladi likovi. Ali, to je takođe svijet iznenađujuće ljepote.
Baš kao i njegov prethodnik na PS4, Requiem mora biti jedna od, ako ne i najljepša igra ove godine. Čekaju vas veličanstveni vidici, prostrani srušeni dvorci, veličanstvene planine i živopisna lelujava flora, od kojih svaka ispod sebe krije svoju prepoznatljivu trulež. Svet A Plague Tale: Requiem je zadivljujući bilo da gazite kroz vjetrovite bašte ili ste do koljena u trulim tijelima.
Ali dali je sve isto ili A Plague Tale: Requiem ipak donosi vlastiti identitet?
Nastavljajući događaje iz prvog dijela, iako s kratkim vremenskim odmakom, Requiem pronalazi Amiciu, Huga, njihovu majku Beatrice i prijatelja Lucasa, kako stižu u Provansu tražeći utočište i pomoć od ‘Reda’ za Hugovu bolest koja je povezana sa pacovima. Provansa izgleda kao sigurno utočište, užurbano i lijepo. Ali nije sve onako kako se čini.
Samo nekoliko ulica dalje, veliki dijelovi grada su osuđeni, ograđeni kordonima i zabadikirani dok građani umiru od kuge. Ono što se činilo kao sigurnost sada se pretvorilo u noćnu moru. I dok pacovi napadaju grad, Hugoova Maculina krv prijeti da će ga ubiti. Amicia mora pronaći pomoć u gradu prepunom pacova i bezakonja, gdje vrijebaju plaćenici, a tijela trunu u dubini. Dodajte tome najupečatljiviji aspekt Priče o kugi, pacove!
I dok je Provansa i priča na samom početku sjajna, ipak se čini da je potrebno nekoliko poglavlja kako biste zaista počeli da istražujete sve što ova igra nudi. Provansa je zapravo samo prva 4 poglavlja od pozamašnih 17, i kao što možete zamisliti, nakon toga sve je drugačije. Pojavljuje se priča koja više nalikuje putovanju, sličnija prvoj igri, i tu igra zapravo postaje izvrsna. Postoji posebno zadovoljavajuća sekvenca u kojoj se susrećete sa ranim velikim zlikovcem, ubijate desetine vojnika i donosite fantastičnu odluku, koja zapravo označava prelaz na novu priču.
O ostatku priče mogu reći samo malo, a da ne otkrijem previše.
Amicia i Hugo traže lek za Maculu, šireći svet A Plague Tale: Requiem na južnu Francusku, Mediteran i šire. U svojim istraživanjima zadiru duboko u prošlost, poreklo Reda i mnoge druge stvari. Stiču neobična prijateljstva i vuku ih za sobom. Postoje dijelovi prema sredini igre koji se podudaraju i daleko premašuju nezaboravne vrhunce originala, a misterija u srcu Requiema je nevjerojatno jaka.
Sve to vrijeme Amicia i Hugo su na vlastitim unutrašnjim putovanjima samospoznaje. Amicijin arsenal se povećao a sa njim i njena sposobnost ubijanja, ali to znači da njeno putovanje postaje još više okruženo tamom i ubijanjem. Hugo se mora uhvatiti u koštac sa nasljeđem koje dolazi sa njegovom zaraženom krvlju i jasnim posljedicama njegove patnje i sestrinih postupaka. Zašto se sve lepo neminovno pretvara u pepeo, smrt i pacove?
A Plague Tale: Requiem je iskustvo koje slijedi nakon gubitka nevinosti.
Amicia je puna bijesa, nasilja i nemoćne borbe koja za sobom povlači i druge, uključujući njenog brata. Hugovo i njeno putovanje i njena uporna odlučnost da pronađe bilo šta što mu može pomoći doslovno uništavaju gradove i donose bolest i smrt kamo god da krenu. A ipak, ne može stati. Ako prestane, mora se suočiti s idejom da je pogrešila ili je sve bilo uzaludno. Da je povrijedila ljude koje je voljela. Za takvu vrstu nasilja potreban je razlog da bi se osjećala opravdanom.
Priča o A Plague Tale: Requiem trenutno je jedna od najboljih priča u videoigrama. Jasna i evokativna priča, dobro strukturirana radnja i likovi koji iz vas kao igrača izvlače emocionalnu rezonancu. To je nevjerojatna stvar i uvijek iznova me podsjeća zašto volim video igre. Ne griješite, A Plague Tale: Requiem je majstorski tečaj dizajna narativnih igara, gdje je sve u funkciji pričanja najbolje moguće priče.
Asobo Studio treba pohvaliti za proizvodnju nekih od najnevjerovatnijih scena kojima sam ikada svjedočio. Ne samo vjernost ili realistični kvalitet svega, već i do stvari o kojima ne razmišljate dok igrate. Morali su konsultovati dizajnere vrtova, hortikulturiste, dizajnere interijera, istoričare, arhitekte, stručnjake za grad i infrastrukturu.Naročito je Provansa prekrasno mjesto, a gledanje istih ulica iz jednog poglavlja u drugo, od veličanstvene sunčeve svjetlosti, do pjegavog sumraka i zatim olujne kiše, stvarno pokazuje sisteme koje je Asobo izgradio.
Postoji čitav daljni nivo lepote koju Requiem postiže, a za koju nisam ni znao da me čeka. To je jednostavno nevjerovatno. A A Plague Tale: Requiem ne zadivljuje samo iznad zemlje u zelenom i prekrasnom. Ovaj nastavak sadrži mnogo podzemnih mračnih tunela, ruševine koje evociraju najbolje od ranih Assassin’s Creed igara i Larinih remastera.
Dakle, osnovni gameplay Innocencea nije se promenio, ali mnogi okolni sistemi jesu. I dalje ćete provoditi veliki dio vremena između načina kretanja, borbe i skrivenosti. Hodanje i trčanje sa Hugom je mjesto gdje ćete čuti mnogo usputnih dijaloga igre, kao i mnogo važnih stvari, posebno kada istražujete misteriozna područja slična grobnicama u Unchartedu. Uglavnom, A Plague Tale: Requiem je osmišljen da dosta igrate u stealth modu, a jedina stvarna vremena kada to nije slučaj su bossevi, ključni trenuci ili kada ste otkriveni.
Jedna stvar koja je prvu igru učinila posebnom bili su stealth alati koji su dostupni mladoj djevojci. Na primer, realistični nedostaci sa kojima bi se Amicia suočila kada bi se suočila sa odraslim vitezom. Amiciina snaga je bila u tome što je koristila druge metode, odvraćanje pažnje, praćku, lonce i alhemiju itd. Dok su one još netaknute, A Plague Tale: Requiem podiže nivo ubijanja sa samostrelom nakon određene tačke u priči, kako bi Amicia bila prilično smrtonosna. Imate vrlo ograničenu municiju, pa ćete i dalje morati igrati stealth, ali izbor da budete glasni ili smrtonosni je dobrodošao i ima smisla jer ona više nije neiskusna tinejdžerka kakva je bila.
Imate dva sistema: vještine i nadogradnju. Nadogradnja je uglavnom ista kao u Innocence, pronalaženje alata i dijelova za izradu nadogradnji vaših torbica, samostrijela ili dodatnog prostora za inventar. Jedine razlike ovdje su stvarne nadogradnje i korisnički interface. No, način na koji stičete vještine je nov.
Vještine sada zavise od vašeg stila igranja te će shodno tome vaše određene vještine i rasti. Amicijine vještine rastu kako koristite tu vrstu. Dakle, ako za ubijanje koristite samostrel, vaše agresivne vještine se povećavaju, dajući vam više šanse da uzvratite udarac i više načina da to učinite ako nešto krene po zlu.
A Plague Tale: Requiemu nedostaje prilagođavanje, što još jednom pokazuje da je to igra u službi svoje priče, a ne obrnuto. Osobno, sistem vještina kao u nekim RRPG igrama bi igrificirao mehanike koje pokušavaju biti intuitivnije.
U Requiemu, jedna od najzabavnijih novih mehanika je kada dobijete priliku da upravljate pacovima. Hugo ih može dovesti na određena mjesta, a takođe i posjedovati malu hordu i koristiti ih za ubijanje. Dok se Innocence nekima činio kao Escort Mission: The Game, A Plague Tale: Requiem uspjeva gotovo u potpunosti odbaciti taj osjećaj. Hugo postaje koristan, sa svojim vlastitim nasilnim i strašnim supermoćima, misije u kojima ih možete koristiti malo su i rijetke, ali su nevjerovatne.
Muzika A Plague Tale: Requiem je dovedena do savršenstva.. Nautičke gajde i Evropske gitare daju identitet i osjećaj vremena i mjesta. Tu je i prepoznatljiva neskladna buka ‘schree dum’ kao i grmljavina ali i klasične pjesme Johna Williamsa. Glumačka ekipa je takođr ponovno fantastična, zajedno sa 2-3 nova lica . Pažnja posvijećena detaljima glasovnog rada je vrhunska, uključujući različite vrste odjeka i unutšašnje zvučne vibracije kada se nalazite u špilji, duboko pod zemljom ili u kamenim ruševinama koje odjekuju.
A Plague Tale: Requiem je kruna uspjeha na popisu igara Asobo Studios. Poboljšali su gotovo svaki aspekt onoga što je već bio jedinstven i nagrađivan sistem. Pojednostavljeni elementi igranja, veće, hrabrije postavke, širi raspon opcija u rješavanju skrivenih situacija i više ruta do vašeg cilja. Nekako su uzeli relativno malu priču i produbili i proširili njen opseg, a da u isto vrijeme nisu izgubili trag njenih vrlo ljudskih središnjih likova. Requiem vas stavlja na mjesto na kome glumite lik koji se gubi u oluji smrti i borbe i ne uspjeva nikada izgubiti kontrolu nad kormilom.
