Jeste legenda, ali ima svojih tajni
Od njegovih italijanskih korena do njegove originalne tematske pjesme, evo nekih stvari koje vjerovatno nijeste znali o Mariju, njegovom bratu Luiđiju i jednoj od najvećih franšiza video igara ikada stvorenih
Mario je bio inspirisan Miki Mausom
Sigurna sam da je malo Vas koji su znali da je Mario djelom inspirisan Diznijem i njihovim najpoznatijim crtanim likom. Devedesetih se tvrdilo da je Mario popularniji od Miki Mausa ali autor knjige „Super Mario: Kako je Nintendo osvojio Ameriku“ tvrdi da je to pomalo ironično. „Nintendo je namerno ukrao Diznijevu knjigu kako bi Maria stavio svuda gde bi mogli da ga naprave svojim Miki Mausom. I uspjeli su.”
Izvor slike Internet
Hiroshi Yamauchi, dugogodišnji predsjednik Nintenda, prvi put se susreo sa Diznijem kada se sastao sa kompanijom kako bi razgovarali o licenciranju njenih likova. Ideja je bila da ih stavljaju na karte za igranje, koje su bile originalni proizvod njegove kompanije. To iskustvo je inspirisalo njegovu želju da transformiše Nintendo u globalnu kompaniju. „Hiroshi Yamauchi je shvatio da je japansko tržište, koje je za njega bilo cijeli svet, samo jedan mali dio“, rekao je Rajan.
Mario nije uvijek bio Mario
Shigeru Miyamoto, Dizajner igara umalo je nazvao svog slavnog lika „gospodin Video“, Mr Video, nagađajući da će to biti ime kome će se vraćati sa svakim naslovom. U svom prvom pojavljivanju u Donkey Kongu 1981. godine, bio je poznat samo kao “Jumpman“, s obzirom na njegovu sposobnost da preskače bure.
Mario nije stekao svoje slavno ime sve dok Nintendo of America nije počeo da plasira Donkey Kong naslov za američko tržište. Don James, izvršni potpredsjednik operacija, Nintendo Of America, tvrdi da su centralnog lika nazvali po vlasniku skladišta kompanije – Mario Segale. “Mislili smo da bi bilo smješno da liku igre nazovemo ‘Mario’ i brzo smo se složili da zvuči odlično. Tako smo obavjestili našu matičnu kompaniju i tako je Mario dobio ime.”
Super Mario je počeo kao spin-off
Mario se prvi put pojavio u arkadnoj igri Donkey Kong 1981. Prvo je bio poznat kao „Jumpman” jer je, dakle, preskočio bure koje je bacila ljutita gorila dok je pokušavao da spase ženu poznatu kao „Dama” The Lady. Za razliku od drugih arkadnih igara tog vremena, Donkey Kong je imao različite nivoe koji su postajali sve teži, umjesto toga predstavljali su jednostavniji izazov poput neprijatelja koji postaju brži ili brojniji.
Ono što je najvažnije, igra je sadržala još jednu inovaciju: Donkey Kong je bio jedan od prvih koji je imao priču. Na početku igre Donkey Kong kidnapuje damu i Jumpman mora da je spasi. Ako uspije, igrač dobija scenu – narativni prekid u igri – koji prikazuje kako su se njih dvoje uspješno ponovo ujedinili prije nego što Donkey Kong ponovo izađe da kidnapuje Damu.
Donkey Kong i borba da se ne dobije otkaz od tasta
Yamauchi je uspješno doveo svoju porodičnu kompaniju, Nintendo, do uspjeha u Japanu do 1960-ih, ali je bio očajan u želji da se probije na globalno tržište. Da bi se proširio na Ameriku, on je angažovao svog zeta pio imenu Mino Arakawa, čija se žena Joko protivila saradnji jer nije imala dobar odnos sa ocem. Prva ponuda američkim arkadama bila je Radar Scope, svemirska pucačina slična već popularnim Space Invadersima ili Galagi. Igra je bila hit u Japanu i 3.000 jedinica je isporučeno u USA, ali vlasnici arkada nisu bili mnogo zainteresovani. Arakava je uspio da proda 1.000 ketridža, fizičkih kutija u kojima su bile igre, ali je još 2.000 stajalo u skladištima. Suočen sa perspektivom neuspjeha i tastom koji je bio ozloglašen po otpuštanju člana sopstvene porodice, Arakava je postao kreativan.
Stare arkadne igre bi mogle da se konvertuju, dodaju nove elemente u program kako bi zainteresovali igrače i dobili više godina igranja i interesovanja od njih. Da bi spasio svojih 2.000 kopija, Arakawa je najavio takmičenje u cijeloj kompaniji za kreiranje kompleta za konverziju. Pobjednik je bio umjetnik iz kompanije bez prethodnog iskustva u dizajnu igrica, Shigeru Miyamoto, koji je iskoristio svoje interesovanje za mangu-japanske stripove, kako bi stvorio heroja sa prepoznatljivim ljudskim karakteristikama i promjenljivom igrom, koja je natjerala korisnike da odustanu od arkada.
Legendarno odjelo
Iza Marijevog izgleda krije se dublja svrha, kao što je Shigeru Miyamoto, jednom izjavio. “Kada smo dizajnirali likove, imali ssmo prostor koji je bio 16 kvadrata sa 16, tako da stvaranje osobe normalnih proporcija jednostavno nije bilo zabavno. Tako sam počeo sa zaista velikim licem, a onda sam odlučio da popunim tjelo. Nijesam mogao baš da dizajniram usta, pa sam napravio veliki nos i pokrio ga brkovima. I nijesmo mogli baš da prikažemo kosu, zbog čega sam mu stavio šešir.”
Kombinezon je takođe pomogao, omogućivši da Marijeve ruke budu drugačije boje od ostatka njegovog tjela i tako lakše razlikuju njihov pokret.
Interesantan je i podatak da je, prije nego što je krenula u proizvodnju Super Mario Bros, cijela igra ručno nacrtana na grafofoliji da bi se odredilo šta svaki piksel mora da bude. Ako bi napravili grešku, dizajneri nijesu koristili Wite-Out. postavili su neprozirni paus papir na vrh nivoa i izvršili svoje ispravke. Bio je to naporan način rada, ali je stvorio nevjerovatno detaljnu igru. Prvi kreiran nivo je zapravo bio drugi nivo, koji je nacrtao Miyamoto, a zatim su njegovi dizajneri kreirali lakšu verziju za Svet 1-1.
Lansiranje Super Mario Bros za NES i propast kućnih gejming konzola u Americi
Pre Nintenda i Super Maria, tržište video igara je bilo podjeljeno na nekoliko konzola za igre. Proizvođači konzola su imali malo kontrole nad tim ko je dizajnirao igre za njihove sisteme, pa je rezultat bio mnogo igara, ali dosta njih lošeg kvaliteta. Jedan od najozloglašenijih primjera bila je adaptacija filma „ET“ iz 1982. Iako je Atari sam objavio igru, dizajn je bio sklepan na brzinu. Mnogi su ovu igru smatrali gotovo nemogućom za igranje i jednom od najgorih igara ikada napravljenih. Prezasićenost konzolama, igrica lošeg kvaliteta i konkurencija personalnih računara doveli su do kraha video igara 1983., kada je je prodaja video igara pala sa rekorda od 3,2 milijarde dolara na samo oko 100 miliona dolara dvije godine kasnije. Nekoliko kompanija je zatvorilo ili potpuno napustilo tržište kućnih video igara.
I baš u tom momentu pustoši, Nintendo je lansirao NES – Nintendo Entertainment System 1985. i još šire 1986. U paketu sa sistemom bile su dvije besplatne igre: Duck Hunt i Super Mario Bros. Super Mario Bros. je postavio ljestvicu za druge dizajnere igara. „Ako je potrošač morao da kupi dodatnu igru koja je bila 35 ili 40 dolara 1985. godine, onda je morala da bude barem u rangu sa Super Mario Bros. ili mnogo boljeg kvaliteta od nje.
Mario Kart i lažnjaci
Vjerovali ili ne, prema Ginisovoj knjizi svetskih rekorda, Super Mario Bros nije najuticajnija Mario igra. Ta čast pripada Super Mario Kart, vožnji sa vidljivim nasljeđem širom svijeta igara i popularne kulture. „Postojalo je 50 kopija koje su izašle u dvije godine nakon toga i nije bilo takve stvari kao što je igra trkanja kolima“, navodi Jeffrey Ryan. „Bilo je igara koje su se fokusirale na brzinu, ali ne i na kretanje relativno veličanstvenim tempom i nalijetanje jedna na drugu.”
Takođe je ponudio industriji igara korisnu poslovnu strategiju pravljenja novih igara korišćenjem postojeće intelektualne svojine. Stvaranje potpuno originalne video igre za popularne animirane likove može biti skupo i teško. Ali, njihovo prilagođavanje trkačkoj igrici bilo je mnogo lakše, a to je značilo da su druge kompanije sa popularnim animiranim likovima mogle da izdaju sopstvene trkačke igre.
Luigi i posebne moći
Luigi živi u bratovoj senci, ali to mu daje posebne moći. Luigi je prvo zamišljen kao opcija drugog igrača. Igra se zvala Mario Brothers, pa je Mariju bio potreban suigrač. Video grafika je i dalje bila prilično ograničena, ali je bilo dostupno više boja, šest u novoj igri naspram samo tri u originalnom Donkey Kongu.
Miyamoto i Nintendo su se odlučili za „zamjenu paleta“ kada su dizajnirali Luigija, što znači da je on u suštini bio kopija Maria, ali zelene umjesto crvene. U kasnijim Super Mario igrama, Luigi bi dobio malo drugačije sposobnosti, kao što je mogućnost da skače više ili brže trči, ali je lik bilo teže kontrolisati.
U svojim prvim pojavljivanjima, Mario i Luigi su bili identične veličine. Postao je viši od Marija samo zbog toga što je Super Mario Bros. 2 pozajmio dizajn karaktera Doki Doki Panica pa je Luigi zamenio lika Maa, koji je bio viši od Mariovog osnovnog lika Imajina. Zbunjujuće, Luigi se vratio na Marijevu visinu za Super Mario Bros. 3.
Mario je zvijezda franšize zaštitno lice kompanije, a samim tim i ultra kontrolisan. Luigiju je dozvoljeno da bude gluplji lik. Dozvoljeno mu je da ide na sporedne misije i može da ima ličnost koja odstupa i ponekad može potkopati narativnu strukturu. Njega ne vodi stalna potreba da spase princezu. Dakle, on nije zatvoren na isti način na koji je Mario ograničen narativno.
Neprijatelj iz supe
Glavni negativac igre, Bowser kao džinovski zmaj nalik kornjači koji diše vatru, zvao se Koopa ili Koopa u ranijim igrama i Daimaō Koopa u originalnom japanskom. Miyamoto je u intervjuima rekao da ime Kuppa potiče od japanskog naziva za korejsko jelo, gukbap, gulaš od supe koji se servira sa pirinčem.
Davanje imena likovima po hrani nije bilo neobično u mangi koja je inspirisala Miyamotoa. I korejski i japanski jezik sadrže srodne reči, riječi iz drugog jezika, iz kineskog i kineskog alfabeta i imaju slična značenja. Koopa je na kraju postalo ime mnogih kornjača podanika kralja Koope, koji su zauzvrat postali Bowser. Kako je došlo do tog imena ostaje misterija.
Miyamotov prvi crteži Mariovog neprijatelja su ga natjerali da bude nacrtan kao vo. Dizajner kompanije Nintendo Takashi Tezuka istakao je da Miyamotovi crteži više liče na kornjaču nego na vola, i njih dvojica su krenuli da ga redizajniraju.
Super Mario na filmu
Ove godine smo imali hit film sa brkatim vodoinstalaterom, ali on nije prvi koji je snimljen. Igrani film iz 1993. godine bio je komercijalni promašaj sahranjen od strane kritičara, i to je bila sramota za Nintendo. Tako je Yamauchi-san, šef Nintenda, odlučio da se neće više baviti filmskim poslom i samo će se držati igrica. I dugo nakon što je otišao u penziju i potom iznio dalje, njegova uredba je ostala! ‘Ne izvlačimo Marija iz svijeta video igara.’“
Nintendo poslovna kultura je bila i ostala jedna od ponosa u svojim igrama i nisu bili voljni da se udružuju sa nekom kompanijom.Urezano im je u DNK, ta činjenica da su ove igre pitanje časti. „Nećemo objaviti lošu igru i natjerati ljude da kupe 30 miliona primjeraka i onda odu razočarani. Želimo da ljudima damo njihov novac. Želimo da pružimo ljudima dobro iskustvo jer će se to dobro odraziti na nas kao zanatlije i Nintendo.“ Jedan od razloga zbog čega je originalni film iz 1993. bio osuđen na propast je jer nije dočarao duh Super Mario igara. Osnovno iskustvo Maria su igrališta. To je penjanje i skakanje,i klizanje i istraživanje a u filmu je suštinsko iskustvo je sukob. IIgra nikada nije bila o sukobu, već o iskustvu.
Filmske kompanije i kompanije za igre očugledno nijesu bile potpuno sigurne kako da prenesu nešto što se može igrati na velike ekrane, ali su znale da će to zaraditi mnogo novca. Tako je i snimljen film Super Mario Bros., ali prije nego što je iko znao koliko će to biti loše, zvijezda filma Kišnig čovek Dastin Hofman je neumorno vodio kampanju za glavnu ulogu. Nažalost, bivši predsjednik Nintendo of America, Minoru Arakawa, jednostavno nie mogao da ga vidi kao vodoinstalatera sa pikselima, a kada je film izašao 1993. godine, to je bila gruba distopijska naučna fantastika u kojoj je glumio Bob Hoskins. Dao je sve od sebe, ali sigurna sam da bi Dastin mnogo bolje odradio posao!
I to nije sve jer ima još mnogo informacija o kojima nijesmo mnogo čitali i ostaviću ih za neki sljedeći tekst.
