POKEMONI Gdje se povlači granica u dijeljenju i prikupljanju informacija?:

Posljednjih godina smo svi svjedoci (i nesvjesni korisnici) prikupljanja i dijeljenja informacija o kojima možda i ne želimo da pričamo. Koliko puta Vam se samo desilo da sa drugaricama razgovarate o nekom svom problemu i poslije samo par minuta Vam iskaču reklamne poruke sa svih strana vezane za baš taj problem? Vjerovatno ni sami nismo svjesni niti možemo da zamislimo kako se sve te informacije obrađuju i kome se prosljeđuju. marketing jeste veliki pokretač svega ali je malo vjerovatno da se svo to prikupljanje informacija dešava samo zbog toga.

Od kada sam odgledala Pokemon Presents, 27.02.2023, kada se i slavi Dan pokemona, imam veliku dilemu oko činjenice koja je na mala vrata saopštena ljubiteljima Pokemona. Stiže nam POKEMON SLEEP, aplikacija koja mjeri parametre vašeg spavanja!

Marketing, prikupljanje informacija i naravno da ima tu i aspekt igranja. U igri ste na ostrvu sa Snorlakom Snorlax i profesorom specijalizovanim za PokeNaps. Da biste igrali, samo idite na spavanje a aplikacija snima, bilježi i analizira vaše obrasce spavanja, a zatim je kategorizuje kako bi odlučila kakvu vrstu Pokemona želite da privučete ujutru. Očigledno ima više funkcija koje koriste vaše podatke o spavanju. Marketing video za aplikaciju navodi da je Pokemon Sleep namjenjen da „pretvori vaš san u zabavu“ kako biste mogli da od ustajanje ujutru napravite pravi mali gaming performance i dio igre, kao i odlazak u krevet uveče. Buđenje ‘postaje nešto čemu se treba radovati‘. Sjedim i dok ovo kucam i dalje mislim da me ovo više zabrinjava nego raduje. Evidentno je da je i ovo samo dio zabrinjavajućeg trenda aplikacija koje gejmifikuju ljudsko postojanje.

Volim gejming ali mislim da ovo nekako na mala vrata prelazi granicu, bar kada sam ja u pitanju.

Poznato je da stalno govorim o pozitivnim stranama gejminga i o tome kako treba da ga iskoristimo da unapredimo svoje talente i saznamo neke nove stvari. Igre mogu pomoći i zdravstveno i psihički. To je najbolje dokazano tokom pandemije neverovatnom ekspoatacijom nekih igara, a među njima i Animal Crossing i Pokemon Go.

Pokemon Go je mnogima bio izgovor tokom pandemije da izađu na sunce i prošetaju komšilukom umjesto da sjede sklupčani i igraju satima. Širom svijeta su kritičari ovu igru hvalili kao najskriveniji i najzabavniji način da se ljudi natjeraju da vježbaju. O tome da li je i gdje bilo i nekih nesreća, nećemo ovdje. Pokemon Go je zabavan i tjera ljude na pokret. Vježbanje je dobro, zar ne?

A koliko nam je bitan dobar san?

Nema pogovora da je dobar san najbitniji za organizam. Razumijem važnost sna i njegovu ulogu u tome kako se tjelo oporavlja i ostaje zdravo. Čitali smo toliko puta o tome da je nedostatak sna povezan sa hroničnim mentalnim i fizičkim zdravstvenim problemima. Međutim… Možda ovde treba staviti tačku i povući crtu sa gejmifikacijom. Da li je vama realna reklama “Što više spavate, imate bolje rezultate”? Meni nije!

I do sada smo imali razne satove i aplikacije koje prate naše navike i spavanje. Nagradi nas kada pijemo vodu redovno, odnese sumnje da nam je loše kada ustanemo ako smo po aplikaciji lijepo spavali i puls nam je baš kako treba. Neke mi čak nude i omiljena pića sa popustom kada sam u okolini omiljenih kafića. Svaka akcija se može nagraditi kroz neku aplikaciju.

Ja odavno imam problem sa onim “Ješću ako mi daš a se igram na tvom mobilnom” ili “neću da pravim haos u gostima ako imaju konzolu ili mi daš telefon“. Muke roditelja nove generacije djece koja ucjenjuju igricama i koje ucjenjuješ igricama, računarom i telefonom.

Gejming je dobar ali da li je dobro sve pretvoriti u igranje i takmičenje?

Što više razmišljam o tome, to me više nervira ideja da sve što radimo pretvorimo u nešto što možemo da osvojimo. Jutros više puta ponavljaju na TV Prva priču o novim generacijama radnika koji ne žele da rade za male pare i odbijaju da gube i minut od privatnog života uz zahtjeve za velikim platama. Pa sad, ko ih je naučio da sve ima cijenu i da se za sve moraju nagraditi? Glupo je svesti sve što radimo na korišćenje aplikacija kako bismo maksimizirali našu produktivnost i postigli proizvoljne ciljeve kada je širina ljudskog postojanja tako velika. Ne bih mijenjala moje vrijeme utrošeno na učenje i preuzimanje znanja od starijih kolega i koleginica za ovo danas. Znanje nema cijenu a posao se ne uči samo preko aplikacija i online. Teorija je jedno a život nas uči nešto drugo.

Život je tako lijep i jedinstven, da ne spominjemo i kratak da mi nije jasna potreba da živimo baš sve po aplikacijama. Nekako uvijek idemo iz jedne u drugu krajnost umjesto a od svega uzmemo ono najbolje. Ja sam pokušala da merim koliko hodam prošle godine na Ibici a onda sam shvatila da me realno to i ne interesuje. Šta je kod mene promjenila infromacija o broju koraka? Smršala sam koliko sam smršala ne zbog aplikacije već želje da vidim što više od toga magičnog ostrva. Informacija je dobra sve dok vas ne opterećuje.

Koja je svrha pretvaranju svega u životu u niz ciljeva kada umjesto toga možemo da uživamo u iskustvu kakvo jeste. Iskreno, radije ću nekada pojesti dobar sladoled nego se lišiti kilograma. Ima nešto i u uživanju.

I šta ćemo pored svega i sa dijeljenjem informacija. Nisam se nervirala kaa mi neko kaže da se koriste infromacije sa društvenih mreža jer realno ne objavljujem ono što ne želim. Ali, ono što me najviše brine je koliko lako možemo da budemo ubjeđeni da bilo kome damo podatke o sebi besplatno. Setite se samo šta je sve Reface aplikacija koristila a da nijesmo ni znali. Pokemon Go prati našu lokaciju i igrači slobodno skeniraju obimne fotografije PokeStops-a u potrazi za bobicama i poke lopticama, bez pravog znanja o tome kako će Niantic koji igru pravi koristiti te podatke. Pokemon Sleep će čuvati podatke o tome kako spavamo i kada. Oba je razvio Niantic, koji je prvi put osnovan pod okriljem kompanije Google. Treba li a Vas podsjećam o natpisima o prikupljanju i monetizaciji ličnih podataka?

U početku, Pokemon Go je zahtevao pun pristup vašem Google nalogu, uključujući dozvolu da čita svu vašu poštu, šalje poštu sa vašeg naloga i pregleda sve na vašem Google disku. Ovo je od tada popravljeno, ali igra je, barem na neko vrijeme, znala ko ste i gdje ste, i imala je snimke vašeg okruženja. Pokemon Go vas i dalje tjera da skenirate video zapise od 360 stepeni vaših lokalnih PokeStop-ova, koje će Niantic kasnije moći da digitalizuje da bi se stvorile nove vrste iskustva.

Pokemoni jesu preslatki, to niko ne spori. Pitanje je da li su slatki, mali Pokemoni dovoljno vrijedni davanja svih navedenih informacija. Koja je cijena privatnosti i umemo li da je cijenimo?