Prenijeto sa bloga Indijanka Danka
Četvrti dio ove akcione priče donosi sve ono što smo očekivali i kraj kakvom se nismo nadali!
Tekst sadrži spojlere.
Prvi dio je postao hit kome se nijesmo nadali, a drugi i treći su nam isporučili sve ono što se očekivalo. I sam Kianu nije bio svjestan koliko će ovaj serijal postati popularan, jer ipak… u pitanju je samo jedna od bezbroj priča o plaćenim ubicama. Samo što je u ovom serijalu baš on taj nevjerovatni ubica koga zovu Baba Jaga. Ukoliko ima onih koji nijesu odgledali prethodne dijelove, pravo je vrijeme da to urade. Moj drug sa kojim sam sinoć gledala film je u grupi malobrojnih koji nijesu vidjeli ni jedan film prije ovoga i nije imao nikakav problem da uđe u priču, i kako sam vidjela, uživa!
Osnovno
Najinteresantnije u priči o Džonu Viku je da je to kompletno originalna kreacija koja nije zasnovana na nekom dijelu i sama po sebi je postala kultna i primamljiva mnogima. Premisa Vika je pomalo lukava i paranoična, izgrađena na osnovama osjetljivih veza između grubog podzemlja prepunog ugovorenih ubica i mračnih gospodara koji ih sve drže u akciji. Taj sindikat, glavni među glavnima se zovu High Table. Oni izdaju naređenja za ubijanje tako što plaše i drže ubice u strahu da će inače biti ubijeni. Ili će možda ubiti nekoga njima bliskog. Oni mogu sve! Retifikuju ugovore o ubistvima i posreduju u dogovorima sa lovcima na ucjenjene glave. High Table predstavlja primer super elite tajnih društava sa razrađenim obredima, duboko ukorenjenim aristokratijama, razmetanjem bogatstva koje je nevjerovatno i tamo negdje imaju ipak pomalo i dostojanstva i poštovanja tradicije. Uostalom, tajna društva jedino mogu da opstanu ako imaju pravila koja opstaju vijekovima.
Kada već spominjem vijekove, taj tajni rad je napravio u tom periodu svoje baze plaćenih ubica i meni zastrašujuću mrežu nadzora koja prati lovce i proganjane tokom njihovih smrtnih manevara i otkriva njihovo boravište sa razornim efektom. Sva sreća pa neke od scena koje vidimo mogu da se vide samo na filmu, ili…
Jedno od mjesta koje smo svi zavoljeli je hotel New York Continental, u okviru finansijskog dijela Manhattan-a. Ovaj hotel glumi Delmonico zgrada oko koje se trenutno dosta polemiše i koja je jedna od najpoznatijih u Americi. Tu je upravnik Winston (Ian McShane), jedan od omiljenih likova koji brzo umire ali vam sve nekako teško pada jer je sam glumac preminuo prije par dana je recepcionar Charon (Lance Reddick). Tu je High Table agent iz Vikovog tima, Bowery King (Laurence Fishburne). Pored starih likova, tu su i neki novi koji su nam ili simpatični ili užasno iritantni. U momku sa psom po imenu Tracker (Shamier Anderson) on možda vidi mladog sebe. Isto tako, možda na neki način vidi i šta je mogao da postane da se nije zaljubio, a to je Harbbinger (Clancy Brown), ostarjeli ubica koji nadgleda poslove organizacije. Lik koji mi je sve vrijeme izgledao kao da je jednom nogom u nekom Marvel filmu je Bill Skarsgård kao uobraženi Markiz (što i nije čudno jer je davao glas u nekim njihovim djelima).
Priča
Nema u ovom filmu mnogo priče. Kako sam već napisala, John Wick 4 vas ne opterećuje prethodnim dijelovima i možete ga gledati nezavisno, ali ukratko bi se moglo sažeti sve ono odranije na:
- Vik je natjeran da se vrati kao ubica kada mu je ubijeno štene (“John Wick”),
- Ubio je rivala na osvećenom mjestu na kome je to zabranjeno, New York Continental Hotel (“Chapter 2”)
- Pokušava da sačuva život dok mu je glava ucjenjena na više miliona (“Chapter 3”).
“Chapter 4” počinje kada mu je već prekipjelo i ne želi da bježi u borbi sa High Table. On ubija jednog od Starješina i tako privlači pažnju oholog Marquis-a. Ovaj mladi bogataš uživa u svim mogućim stvarima koje novac može da obezbjedi i koristi isti da šalje horde plaćenih ubica na Vika ali i uništava sve oko Vika kako bi ga se prijatelji odrekli. U toj borbi za zadovoljenje jednostavnog poriva da se pokaže da on to može, ne bira sredstva.
Borbe
Film je od početka do kraja nabijen akcijom. Nevjerovatno malo dijaloga i tuče na nekim od najljepših mjesta na planeti. Vik nas vodi od pustinja, preko Osake i Berlina do Pariza. Znam da je jedan dio filma sniman tokom pandemije pa je to možda objašnjenje nekih nevjerovatnih scena koje je svakako bilo užasno teško snimiti. Luvr, Ajfelov toranj, saobraćajno ludilo kod Trijumfalne kapije ili Sacre Coeur – Bazilike Svetog Srca.
Reditelj Chad Stahelski dobro radi ove složene borbe i njihova mnogobrojna ubistva sa ne baš mnogo ukrašavanja ili kompjuterskih dodavanja. Meni lično je najbolja scena glavne ili jedne od glavnih borbi u zatvorenom prostoru koja je kao snimana dronom. Nevjerovatno podsjeća na video igre. On kao da ne priznaje ništa van borbe i ponekada se i pitate gde je tu realnost. Na primer, ljudi igraju u diskoteci dok se pored njih ubice ubijaju i krv leti na sve strane. Kada gledam ovakve filmove, ne mogu a da se ne zapitam kako Vik opstaje. Gdje se liječi ili kako putuje? Šta mu piše u dokumentima ili kada uopšte jede? Pored svih ubijanja koje je počinio kako nije bio privođen ili uhvaćen?
Sa druge strane, da li je i potrebno humanizovati Vika?
Malo je glumaca i boraca koji pored Rivsa mogu da dođu do izražaja. Neki od njih su najpoznatiji majstori borilačkih vještina. Scott Adkins je jedan od njih ali u odjelu još jednog lika koji kao da je pozajmljen iz Marvel filmova. Skot sam navodi da je jurio producente da upadne u tim koji radi na ovom filmu jer je veliki fan franšize.
Pas
Kianu obožava životinje i pse i sasvim je očekivano da je u ovom filmu pas bitan. Kianu iskazuje svoju ljudsku stranu kada riješi da umjesto da nišani lika koji želi da ga ubije, on puca u ubicu koji želi da ubije psa tog istog lika. To sam očekivala. Nekako sam mislila i da će se možda i Trekeru nešto desiti a da će Vik zadržati psa. Naivna ja!
Dijalozi
Kratki i jasni razgovori između glavnih likova. Možda i pretjerano kratki i opšti ali opet, možda više nije ni trebalo.
Evo par citata koji će sigurno ostati.
Bowery King “Čovjek mora da izgleda najbolje kada se ženi… ili kada ga sahranjuju”.
Shimazu “Želim ti da nađeš mir. Ali dobra smrt dolazi posle dobrog života”.
- Caine “Opraštaš se?”
- Wick “Pozdravljam se.”
- Caine “Da li misliš da žena može da te čuje?”
- Wick “Ne.”
- Caine “Pa zbog čega ovo radiš?”
- Wick “Možda grešim”.
Marquise “Sviće novi dan. Nove ideje, nova pravila, novi menadžment”.
Bowery King “Niko, pa ni ti, nije u stanju da ih sve pobije”.
- Wick “Šta je poslednje što imaš da mi kažeš?”
- Winston “Zabavi se!”
Elder “Jedini način na koji će Wick naći mir je smrt.”
Smrt
Desetine ubijenih, polomljenih i ranjenih. Ponekada podsjećaju na one zombije koji iskaču u horor filmovima tako da se pitate koliko ih još ima i odakle dolaze. Ko su svi ti ljudi koji ubijaju za novac i ima li neko mjesto na svijetu da ih nema?
Smrt je prisutna od prvog do ovog četvrtog dijela kao jedan od glavnih glumaca.
Smrt je ono što Vika uvek prati i od čega on bježi sve vrijeme.
Smrt je ono što završava ovaj film potpuno neočekivano u momentu kada Vik dobija svoju slobodu.
Kraj
Ovo je definitivno kraj sage o ubici mekog srca koji samo želi da nađe svoj mir. Očekivano ako ipak imamo u vidu godine glavnog glumca i njegovu želju da sve akcije i scene radi sam. Mene su boleli mišići i povremeno mi je bila muka dok su išle scene borbe a ja poskakivala na sedištima u Cinestar 4DX bioskopu.
Nekada je potrebno znati kada staviti tačku i završiti nešto. Kianu je to ovdje uradio na neočekivan ali savršen način.
Savjet
Ukoliko ste u mogućnosti, film odgledajte kao 4DX opciju jer ćete pored skakanja i drmanja tokom lude vožnje uživati kada osetite vetar u pustinji dok je Kianu na konju, ili povetarac u Osaki dok cvetovi trešnje lete oko vas. A tek osjećaj kada vas “krv” isprska ili se penjete uz stepenice za još jednu krvavu borbu!
“Ovdje počiva John Wick, voljeni muž!”
