Konačno objavljen nakon dugog razvojnog ciklusa, Atomic Heart je FPS smješten u naučno superiorno sovjetsko carstvo. Crveni su napravili pionirski napredak u robotici i vještačkoj inteligenciji zahvaljujući naučniku i ministru industrije Sečenovu.
Naravno, ne možete imati društvo ispunjeno robotima bez pobune, što se upravo dešava u prvim minutima igre. Našeg heroja P3, pravim imenom Sergej Nečajev, Sečenov šalje na rutinsku misiju sa ciljem da uvede novo zlatno doba za carstvo. Kada botovi pobjesne, on se obrušava na masivni vazdušni biom sa samo sjekirom i svojim AI Char-lesom (Ai rukavica). Probijajući se kroz sve neprijateljske objekte, on mora da otkrije uzrok ustanka i uđe u trag Viktoru Petrovu, navodnom izdajniku koji stoji iza toga.
Radnja se brzo razvija uglavnom poznatim taktovima, ali se usput dešavaju brojni obrti. Poređenja sa igrom Wolfenstein proširuju se na postavku B-filma i naglasak na spektaklu sa kokicama. P3 je mudar kao što je njegovo srednje ime Nukem, dok mu Šar-les stalno uzvraća šale iz 90-ih godina. Međutim, scenariju nedostaje nijansa i politički zalogaj a rijetko ide ka emocionalnoj složenosti.
Atomic Heart podseća na old school FPS naslov sa uglavnom linearnom putanjom kroz svoju priču od 15-20 sati.
P3 je opremljen eksperimentalnom 'polimerskom rukavicom', što mu pruža izbor moći koje se mogu slobodno zamjeniti kako situacija dozvoljava. Zaštita, elementarna oštećenja, brzina i kontrola mašina mogu se opremiti i nadograditi korišćenjem resursa rasutih po nivoima, što ovoj igri ipak dodaje moderni i popularni RPG pristup.
Upravo ovaj sistem sposobnosti, zajedno sa prilagođavanjem oružja i elementima stelta, približava Atomic Heart BioShock-u. Isto tako, vrebajući po uništenim zgradama Postrojenja 3826, tražeći isplative načine za navigaciju u neprijateljskim susretima pomoću vašeg skupa alata, podseća na PREY iz 2017. Oružje je u početku rijetko, sa samo modifikovanom sjekirom, sačmarom i energetskim pištoljem koji vas vode kroz prvih nekoliko sati. Municije je malo pa je naglasak na bližoj borbi.
Neprijatelji telegrafišu određene napade kako bi omogućili dovoljno vremena za izbjegavanje, koje u početku nije lako izvesti, ali je korisno kada se savlada mehanika. Kasnije, kako vaš arsenal raste, ta vintage pucačka atmosfera počinje da se vraća. P3 prelazi od šunjanja po hodnicima ispunjenim botovima i mutiranim biljkama do raznošenja mehanizovanih behemota u komadiće. Opcija da idete tiho i taktički je uvijek tu, ali takođe možete koristiti resurse da napravite municiju i pokušate da probijete put.
Stealth se obično preporučuje u poluotvorenim dijelovima svijeta koji povezuju glavne objekte priče. P3 se provlači kroz zajednice koje su opustošene pobunom, sa kamerama i neprijateljskim mašinama. Premetanje po ovim kućama i ispitivanje sjećanja mrtvih androida je lijep način da razdvojite akciju između glavnih nivoa igre.
Mnogo toga se dešava u Atomic Heart-u, tonski i mehanički. Pokušava da bude mnogo stvari odjednom i ne uspjeva u potpunosti ni u jednoj od njih. Pisanje je najveći krivac, divlje se kreće između istinskog angažovanja i pokušaja horora. U jednoj posebnoj sekvenci, par tjelohranitelja kibernetičkih balerina dočarava krvavocrvenog polimernog demona eteričnim plesom. To je divan atmosferski trenutak. Nekoliko minuta kasnije, vraćamo se na psovke ispunjene žestokim pričama i isprekidanim zavjerama.
Otkrivanje pokvarenog jezgra u srcu imperije i otkrivanje ko je i šta je P3 može biti zaista intrigantno, ali uglavnom djeluje neuredno i ubrzano.
Mogućnosti rukavica i modifikacije oružja su brojne, stvarajući igralište po izboru koje podsjeća na gore pomenute naslove od kojih Mundfish pozajmljuje. Ipak, borba sa više neprijatelja djeluje nespretno, dok u borbama sa boss-ovima igre mogu često da zavise od vaših izbora vještina i ako nemate potrebnu vještinu, borba postaje mnogo teža nego što bi trebala da bude, ali je opet jako zanimljivo. Oružje sa projektilima izgledaju sjajno i osjećaj je odličan, ali oružje za borbu prsa u prsa nema tu težinu i satisfakciju koju očekujemo od udarca sekirom.
Drugo pitanje je tempo. Svaki od nivoa igre je dovoljno različit, ali struktura ciljeva i česte šetnje kroz otvoreni svet mogu da se ponavljaju.
I pored mana, Atomic Heart je jedan od boljih FPS naslova u zadnjih par godina. Dobar gameplay, robustan sistem za unapređivanje, kontroverzna tema čine ovaj naslov jedinstven i vredi ga odigrati samo da bi doživjeli alternativni svijet u kome je komunizam pregazio kapitalizam.
