Ako kažete da nijeste čuli za One Piece, ne vjerujem vam!
Dosta anime i manga serija je popularno, ali ništa ne može biti rival multimedijalnoj megaseriji kao što je One Piece. To je zvijer za razliku od bilo koje druge, originalna manga i anime koja radi bez prekida više od dvije decenije. Bilo je dosta One Piece igara tokom ovog serijala, ali posljednje dvije generacije konzola ovih interaktivnih spin-off-a su uglavnom bile akcione igre sa nezaboravnim originalnim pričama ili pretjerano modernizovanim adaptacijama anime priča. Za 25. godišnjicu franšize, Bandai Namco je rješio da protrese stvari sa One Piece Odyssey, poteznim JRPG koji pruža nostalgični narativ koji se osvrće na najbolje avanture ekipe Straw Hat .
One Piece Odyssey prikazuje Lufija i njegove pratioce iz Slamnatog šešira kako slijeću na olujo prekriveno ostrvo Vaford. Gube svoj brod zbog stihije i bivaju raštrkani po ostrvu. Lufi kreće da brzo ponovo okupi posadu, ulazeći u nekoliko osnovnih bitaka na tom putu. Osjećao sam toliko jak kada sam u prvoj bici vidio da sam nanio preko 1000 štete neprijatelju sa svojim osnovnim napadom i dobijenim 32.000 iskustva ali brzo je postalo očigledno da ovo neće potrajati.
Nakon ponovnog povezivanja sa svojom posadom i nekoliko bitaka u kojima su svi opremljeni visokim nivoima i mnoštvom različitih sposobnosti, misteriozni novi lik po imenu Lum brzo ih sve odvaja od vas. Lum je slučajno pretvorila vašu snagu i sposobnosti u misteriozne kocke razbacane po ostrvu, Njen čuvar, previše kul revolveraš Adio, pomaže vam da uđete u tamnice u koje su vaše kocke bile razbacane. Međutim, kada ih pronađete, ekipa Slamnatog šešira treba da ih aktivira i istražuje svijet Memorije, dimenzije snova koja se manifestuje kao neke od najpoznatijih lokacija i trenutaka originalne serije.
Ovim, One Piece Odyssey daje nevjerovatno osvježenje uobičajenim pokušajima anime igara da pokriju svoj izvorni materijal. Umjesto da prolazi kroz razvodnjenu repliku originalnih priča, moderna ekipa Straw Hat-a ima priliku da ponovo posjeti legendarne lokacije stare škole kao što je Alabasta i nezaboravne priče poput luka Marineford sa obrtom putovanja kroz vrijeme, rekreirajući svoje epske pobjede kako bi pobjegli iz dimenzije Memorije.
Ono što je posebno jeste činjenica da, po prvi put poslije dužeg vremena, zaista možete da istražujete i uživate u ovim kultnim mjestima. Lagana, spora atmosfera koju dobijate između istraživanja tamnice i bitaka sa Bossevima je tako posebna. Dok istražujete Vaford, Memoriju ili brojne tamnice, možete izabrati da trčite okolo kao bilo koji od slamnatih šešira u bilo kom trenutku, a mnogi likovi imaju jedinstvene sposobnosti u svijetu. Luffi nije iznenađujuće najkorisniji lik za trčanje unaokolo, sa hvatanjem predmeta na daljinu, sposobnostima razbijanja zidova, hvatanjem i ljuljanjem platforme, pa čak i detektivskom vizijom – mislim, „Haki za posmatranje“ – koja mu omogućava da pronađe skrivene predmete i skenira rijetke neprijatelje. Koliko god volim da trčkaram okolo kao Robin ili najslađi doktor Čoper, prilično redovno sam se vraćao na Lufiju u. Nažalost, svaki lik koji kontrolišete pati od nekih smetnji u animaciji, skok je nevjerovatno krut, a mnoštvo frustrirajućih nevidljivih barijera ili zidova sprečava da se lokaliteti osjećaju zaista istražnim ili živim.
U borbi, međutim, cijela posada blista. Čak i sa većinom vaših sposobnosti koje su vam oduzete i izgubljene u kockama, postoji mnogo mehanika koji čine borbu u One Piece. U bitkama se četiri vaša lika (koje možete zamjeniti u bilo kom trenutku) suprotstaviti bilo kojem broju neprijatelja. Svaki lik i neprijatelj ima jednu od tri kategorije u stilu kamen-papir-makaze - mač je jači od pesnice, pesnica jača od pištolj a pištolj jači od mača. Vaši specijalni napadi takođe imaju različite tipove elemenata na koje neprijatelji mogu biti slabi ili otporni, dodajući više složenosti i mogućnosti. Jedina frustracija ovog sistema je što bi korisnički interfejs mogao biti daleko intuitivniji u pogledu omogućavanja da brzo izvršite ove zamjene. Količina pritisaka na dugme i potvrda kroz koje morate da prođete bi bila u redu ako mjenjate samo s vremena na vrijeme, ali sam se našao da mijenjam znakove nekoliko puta po borbi.
Povrh ovih elementarnih kombinacija, borba postavlja likove i neprijatelje u različita– tako da se Čoper možda suočava sa dva neprijatelja u svom uglu arene, dok ostatak bande stoji pored drugog neprijatelja u svojoj oblasti. Možete napadati neprijatelje u drugim oblastima, ali samo kada se vaše područje očisti od prijetnji. Sistem dodaje dodatne bore da biste napravili strategiju, ali pošto fizički ne pomjerate likove u realnom vremenu. Takođe je pomalo čudno vidjeti koji osnovni elementi nedostaju u igri zbog kojih se cjelokupni paket čini malo neuglađenim. Ne možete da se branite u borbi, pa čak ni da preskočite potez, što je frustrirajuće kada cilj bonus bitke želi da zadate ubijajući udarac određenim likom. Vaše dugme za interakciju u svijetu je krug, ali dugme za potvrdu menija je kocka, bez načina da ga promjenite – mala stvar koja je dovela do toga da sam slučajno zatvorio ili potvrdio previše opcija menija.
Sve u svemu One Piece Odyssey je cjelokupni paket i tako beskompromisno ljubavno pismo istoriji One Piece-a, i na taj način, ova igra je ogroman uspjeh. Takodje i pored ovoga treba napomenuti da je igra itekako zabavna i ljudima koji nisu gledali ili nisu odgledali svih 1000+ epizoda, što predstavlja još jednu pozitivnu stranu ove igre.
