Blacktail je priča o Jagi, mladoj ženi koja traži svoju nestalu sestru bliznakinju Zoru u šumi gdje njene sposobnosti počinju da se manifestuju. Polako počinje da uči više o sebi i vještici u koju se može pretvoriti.
A sad da se pozabavimo samom igrom. Kontrole za Blacktail su prilično jednostavne, posebno za FPS igrače jer ovo je igra u prvom licu, gde se koristi luk kao oružje i kao alat. Dizajn zvuka igre je dobar, posebno zvuci šume, ali možete čuti sve što se dešava u šumi oko vas. Pored toga, možete da sa stanovnicima šume, sposobnost koju bi svaka vještica trebala da ima.
Blacktail ima talentovane glasovne glumce koji oživljavaju likove, posebno kada je humor u pitanju. Zaista mi se dopalo što sam pronašao pukotinu u četvrtom zidu dok sam komunicirao sa svijetom tako što sam više puta kliktao na ribu i naterao Jagu da kaže Riba na različite načine, dok joj ne dosadite i dobijete odgovor "WTF man".
Blacktail ima zabavne mehanike borbe, stablom vještina, sakupljanjem i izradom, i mojim omiljenim dijelom, sistemom morala. Dok putujete kroz svijet, bićete suočeni sa izborima i radnjama koje će kasnije odrediti Jaginu sudbinu. Hoćete li pomoći ježevima da dobiju voće? Ponuditi cvet košnici ili je oboriti? Moliti se mračnom oltaru ili proći pored njega? izbori su vaši i uticaće na sudbinu glavnog lika.
Sve u svemu, zaista sam se zabavio sa Blacktailom. Sa svojim otvorenim svetom, prelepim dizajnom, izborima koje treba napraviti, mehanikom borbe i preživljavanja, zvukom, muzikom i pažnjom na njene folklorne korene jedini problem koji sam do sada imao sa igrom je njen navigacioni sistem koji se lako može prevideti.
