Dobro, da vidimo sa kakvim čovjekom ovdje imate posla.
Prva Dead Space igra, bila mi je dobra. Pomalo dosadna na momente, tek toliko da sam morao da je igram u više navrata kako mi ne bi sasvim dojadila. Na kraju sam je „prešao“ na Jutjubu. Dobra igra ali za mene u pogrešnom momentu.
Dvojka me je zato oduvala. Mislim da sam je prešao dva puta zaredom. Znatno osvježenija u odnosu na prvu, sa atraktivnijim lokacijama, oružjem i scenama od kojih zastaje dah. Da sam u to vrijeme pisao za neki časopis, ocjenio bih je najvišom ocjenom koju mogu da dam.
Treći dio, taj ozloglašeni krivac za propast franšize, svakako mi je bio najslabiji od svih. Previše razgradnje u širinu razvodnilo je cijelo iskustvo. Pa umjesto četvrtog nastavka, drago mi je što je pred nama ipak samo rimejk prve igre u tom kratkom nizu.
Dead Space je u ovom novom ruhu pretrpeo nekolicinu izmjena. Neke su naravno evidentne – poput grafike, a neke znatno suptilnije da ih samo oni koji imaju dobro oko, a i pamćenje, mogu primjetiti. Ostale promjene, samo su placebo, jer je igra u suštini, onoj glavnoj i najsvetijoj – ostala ista. No, da krenemo redom.
Nova generacija konzola, izrodila je do sada već lijepu biblioteku naslova koji su se jasno otisnuli od prethodnog pokolenja. Sa druge strane, iako izgleda zaista sjajno, Dead Space rimejk nekako kao da ne ispunjava baš sva očekivanja na vizuelnom planu. Ovo ne bi trebalo da obeshrabri one koji su mnogo očekivali u grafičkom smislu, jer je u pitanju kritika nekoga ko baš oštro gleda na te stvari. Igri kao da nedostaje vrlo malo da zađe u vode koje raspamećuju atraktivnom grafikom.
Ali bez obzira na oštru kritiku, Dead Space rimejk neće imati nikakvih problema da vas vizuelno uvuče u svoj univerzum. Mračni hodnici, efekti baterijske lampe, iskre i bljesak oružja dok meci sijeku udove nemrtvim spodobama, ne mogu ostaviti ravnodušnim ni ovog teškog kritičara. A od svega, možda najimpresivniji jesu modeli kako ljudskih tako i neljudskih likova, koji su zaista na vrhunskom nivou.
Dok je svemirski brod Išimura odlično oživljen u vizuelnom smislu, audio ne zaostaje naročito ukoliko koristite slušalice. Možda je igra preplavljena jeftinim trikovima gde prigušeni krici i muzika sugerišu da samo što vas nešto nije zaskočilo sa leđa, ali sve to u kompletu odlično funkcioniše. Ljubiteljima strave i užasa, biće ovo i te kako zadovoljavajuće iskustvo kada se sve kockice poklope.
Po pitanju gejmpleja, iako se ne sjećam prve igre baš kao da je juče bila, rekao bih da su izmjene takoreći nepostojeće. Oružja i način na koji se ponašaju, isti su kao i ranije. A ovo uključuje i mogućnost korišćenja „stasis“ mehanike gdje usporavate vrijeme onome što pogodite kao i podizanje i bacanje predmeta korišćenjem „džedajske sile“. U tom pogledu, iskustvo je isto kao prije 15 godina. A s obzirom da je u pitanju vrlo bazična akciona mehanika, ne može se reći da je pretjerano dobro ostarila.
No, ovaj rimejk nije samo vizuelna restauracija originala već sadrži i neke nove elemente od kojih neke pozdravljam a neke ne razumem zašto su ubačeni. Tako recimo, svakako je dobrodošao dodatak sporednih misija koje nešto malo više produbljuju priču, ali pružaju i mogućnost da se pozabavite opcionim zadacima koji mogu i masno da vas nagrade.
U tom smislu, igra sadrži i skriveni kraj koji nije lako otključati i koji sam i ovaj put „prešao“ na Jutjubu jer nisam imao živaca da uradim ono što je igra od mene tražila. Ali svaki pravi obožavalac će sigurno sa uživanjem prihvatiti izazov, tako da je i ovo bonus za koji mi je drago da je pronašao svoj put u rimejk izdanju.
Promjena koja me jeste začudila, jeste izmjena nekih likova i dijaloga. Tako recimo, dio posade je zamjenjen potpuno novim likovima koji imaju svoje pozadinske priče i karakteristike koje naposlijetku ničemu ne doprinose. Uz to, ne znam da li se sjećate ali, protagonista igre Ajzak Klark je kroz cijelu originalnu igru ćutao i krio se pod kacigom da bi tek na kraju otkrio svoje lice. Uzevši u obzir činjenicu da se u nastavcima raspričao kao da se trudio da nadoknadi propušteno, u rimejku sada od starta učestvuje u dijalozima i ne krije svoj lik. Interesantna izmjena ali valjda nekako i logična.
Ostatak igre, sastoji se naravno iz velike količine bauljanja kroz koridore svemirskog broda lišenog života i još veće količina kasapljenja živčanih karakondžula koje bi da vas zagrle na svaki samo ne na prijatan način. Matematika je ovdje veoma jasna – odmah znate da li je igra za vas ili ne.
Za svakog ljubitelja originala ili nekoga ko bi želio da se upusti u serijal, ova igra je paket idealnih karakteristika i trebalo bi je obavezno nabaviti. Za mene ostaje rezultat osvježene nostalgije i šake propuštenih prilika. Bilo je tu dosta prostora za modernizovanje gde bi igra bila atraktivnija ne samo na vizuelnom planu. Ovako, ostaje naslov podjednako dobar kao original u svoje vrijeme, sa jednom izmjenom – ovaj put sam igru i lično prešao.
Preneto sa www.Play!Zine
