Znate one YouTube snimke o restauraciji, gde dječko u blatu pronađe 20 godina staru konzolu a onda je iskopa i kod kuće restaurira da bude kao nova? Iako je 90% tih videa nažalost prevara, totalno mogu da zamislim video o restauraciji tri godina stare video igre zaboravljene u blatu. Znam, nema smisla… Ali Dragon Ball Z: Kakarot koji je objavljen prije tri godine, upravo je doživio visoko ispolirano, kompletno izdanje za trenutno aktuelnu generaciju konzola i PC. A ako ste ljubitelj Zmajeve kugle kao ja, imate i te kako čemu da se radujete.
Ukratko govoreći, u pitanju je paket koji sadrži osnovnu igru i sav do sada objavljen DLC sadržaj, dodatno grafički ispoliran. Što se svega ostalog tiče, u pitanju je identična igra kakvu sam prije tri godine opisao u našem i vašem časopisu, tako da preporučujem da se osvrnete na taj tekst ukoliko želite da saznate više o suštini naslova. Ja ću ovdje govoriti samo o razlikama i u kratkim crtama o osnovnoj igri.
Prvi i najprimjetniji pomak jeste na grafičkom planu i osim evidentno podignute rezolucije, donosi i bolje teksture, specijalne efekte pa čak i više detalja u okruženju. Igra nudi dva režima rada, gde u 4K rezoluciji možete da očekujete izvođenje u 30 sličica u sekundi ili sniženu rezoluciju sa duplo bržim izvođenjem. Pomalo mi je misteriozno postojanje ovih režima i zašto igra ne izgleda i ne radi u svom maksimumu na PS5 konzoli, no dobro, da ne kvarimo trendove.
Ukoliko vam je glatko izvođenje jako važno, preporučujem da igrate igru u „performance“ režimu. Naročito što u grafičkom, frejmrejt ume da se spusti i na jednocifren broj. Ovo su jako rijetke instance i traju svega po nekoliko sekundi, ali ukoliko ne podnosite sporo izvođenje kada su igre u pitanju, pa čak ni na trenutak, slobodno žrtvujte oštriji prikaz 4K rezolucije za mnogo stabilniji i veći frejmrejt.
Ali koji god režim da odaberete, jasno je prisustvo kompleksnijih sjenki, pa cijeli svijet sada posjeduje znatno živopisnije okruženje, a neki od efekata su u potpunosti promjenjeni. Tako na primjer sada vodene površine izgledaju daleko bolje, kako je sama voda prozirna i posjeduje efekte refleksije, naspram znatno skromnijoj varijanti iz originala.
U svijet je unijeta i veća količina zelenila i kamenja a možda i najsimpatičniji primjer jesu povremene cvijetne poljane koje možete pronaći širom svijeta. Zvuči smiješno kada kažemo da je remasterizacija igre u nju unijela više cvijeća, ali upalilo je jer svijet svakako djeluje znatno živopisnije.
Prisustvo svih DLC dodataka igru čine mnogo bogatijom u odnosu na prvobitno izdanje, a još dva komada koji su najavljeni za „skoriju budućnost“ svakako predstavljaju lijepe vijesti za sve obožavaoce. Ovakav naslov i zaslužuje da što bolje kompletira Dragon Ball sagu, i kako je krenulo čini se da će u najvećoj meri to i uspjeti da postigne.
Gejmplej je suštinski ostao isti i istraživanje svijeta letenjem od događaja i borbe do drugog događaja i borbe, još uvijek je tu. Ali tek sada, tri godine kasnije, uviđam koliko je igra ležerna po pitanju izvođenja odnosno narativa. Posjetiti sve lokacije, pokrenuti svaku sporednu misiju i pokupiti sve što se krije u divljini, jedno je od najsporijih iskustava koje sam u životu vidio. Čak i da se nameračite samo na glavnu priču, dijalozi i aktivnosti kroz koje morate da prođete, razvučeni su u toj mjeri da je samo jedna stvar jasna – ovo je igra za prave zaljubljenike u serijal i to najviše one koji imaju mnogo slobodnog vremena.
Borbe su još uvek uzbudljive iako im je mehanika poprilično repetitivna, pa liče jedna na drugu. Ali kada se postigne dobra kombinacija udaraca i specijalnih napada pa nadoveže na animaciju perfektno prenetu iz same serije, ne možete a da ne budete zahvalni što je baš CyberConnect2 radio na igri. U pitanju su pravi majstori svog zanata i kada je u pitanju vizuelno prenošenje anime ostvarenja u video igru, nijedan studio koji može bolje da odradi posao mi ne pada na pamet.
Dragon Ball Z: Kakarot je ljepše i kompletnije izdanje tri godine starog originala. Mnogo više sadržaja je prisutno, ali je i dalje u pitanju igra sa gomilom sličnih borbi i sporim razvijanjem priče. Stoga, ovaj naslov i dalje najiskrenije mogu da preporučim jedino pravim obožavaocima Gokuovih avantura. A činjenica da još uvijek ne postoji režim za dva igrača koji bi u ovoj izuzetno lijepoj igri mogli da odmjere snage jedan protiv drugog, ostaje nešto za čime ću nastaviti da žalim.
Znatno ljepše ali za današnje standarde malo manje impresivno nego originalno izdanje 2020. godine, Dragon Ball Z: Kakarot ostaje po pitanju sadržaja i prezentacije, najkompletnije Dragon Ball iskustvo u obliku video igre koju svaki ljubitelj mora imati u svojoj kolekciji.
Više sličnih recenzija na Play!Zine
