Nedavno sam pisala o budućnosti u kojoj nećemo znati razliku između robota i ljudi. Radnike zamjenjuju robotima, animacije i Al zamjenjuju žive ljude i životinje, i pored toga što nam nove tehnike nude olakšice i uštedu vremena, dosta je filmova i serija kojima se zamjera da nijesu ni stvarne a ni perfektno urađene. Životinje nam u najvećem broju slučajeva nude kroz animacije koje treba da izgledaju što realnije. Toliko smo izgubili granice da je pojava žirafe u seriji The Last of Us izazvala nevjerovatno mnogo reakcija i polemika oko toga da li je prava ili ne.
Od toga da je nemoguće da su koristili pravu žirafu, preko izjava da je u pitanju nedovoljno dobro urađen CGI do žirave koja je mnogo čudna da bi bila prava.
Dok su Ellie i Joel hranili žirafu rukom, poražavajuće je da niko sa sigurnošću nije mogao a kaže da li je prva ili ne! Ima onih koji žirafe nijesu vidjeli uživo, ali ima i onih koji su ih viđali u zoo vrtovima ili na safari putovanjima. Al nas je toliko ograničio u razmišljanjima da uskoro stvarno nećemo razlikovati istinu od vještačke inteligencije,
Dakle, djelovalo je previše ekstravagantno da bi ubacili pravu žirafu, ali je izgledalo dovoljno stvarno da bi bilo uverljivo. Ipak, nešto je bilo malo čudno i kao da nije potpuno originalan. Ispostavilo se da je žirafa bila stvarna, samo je izgledala čudno, možda zahvaljujući zelenim ekranima postavljenim oko nje u CGI u pozadini u postprodukciji. U razgovoru za Variety, dizajner produkcije John Paino rekao je da nije bilo vremena da se napravi CGI žirafa, a zapravo su proveli više od mjesec dana trenirajući ovu pravu žirafu da jede iz ruke stranca. Negdje je čak i štampa pisala kako je vidjela snimke prije SFX-a i tvrdili su da je na toj sceni prikazan čovek u plavom, na štulama, koji nosi šešir žirafe, što je nevjerovatno smiješno. Mašta novinarska može svašta!
Kompjuterski generisana grafika bila je ogroman korak naprijed u smislu onoga što smo postali sposobni da uradimo sa vizuelnim efektima, ali da li je neophodno da nastavimo da težimo naprijed, praveći skoro u potpunosti kompjuterski generisane filmove? Možda je vrijeme da prestanemo da se oslanjamo na preopterećene kompjuterske grafike i ponovo pogledamo kako da gradimo stvari u stvarnom životu.
TLU ne bježi od efekata i to je jasno u svakoj sceni, pa je zato izbor prave životinje mnogima čudan izbor.
Obožavam životinje i ne volim kada ih muče i tjeraju da rade neke stvari u cilju snimanja filmova ili one najprostije zabave, ali moram da priznam da je ovaj potez neočekivan ali pozitivan. U nekoj ružnoj budućnosti je nekako lijepo vidjeti da se brine o životinjama, jer bez njih… nema ni nas.
