Da mi se ne bi dopala neka Resident Evil igra, Capcom bi morao svojski da se potrudi
Ne mogu da vjerujem da je prošlo skoro dvadeset godina od kada sam zaigrao Resident Evil 4, u svijetu jedan od najcjenjenijih, ako ne i najvoljeniji naslov serijala. Iako još tada nezadovoljan udaljavanjem od tradicionalne formule sporih zombija koji su ovdje zamjenjeni više ljudskim antagonistima, još uvijek se dobro sjećam tog osjećaja golemog uživanja kada sam sa suštim zadovoljstvom prelazio igru.
No kako mi tematika nije bila pretjerano draga, igru nijesam igrao taman toliko dugo da je skoro u potpunosti zaboravim. Tačno na vrijeme za igranje rimejka koji je pred nama i željom da ponovo osjetim to ushićenje kojim me je igra pre dvadesetak godina obgrlila. Ukratko – dobio sam i više nego što sam tražio. Resident Evil 4 rimejk je fantastična igra!
No da krenem redom, ako je ikako moguće zauzdati emocije dok su utisci još uvijek svježi. I pored toga što se suštinski ne sjećam većine dešavanja iz originala, mogu vam sa sigurnošću reći da ovo nije prekopirana igra sa doteranom grafikom, već njen nasljednik kojem je usađen novi život.
Sve do sada viđeno, u cjelosti je redefinisano. Odnosno igra ovaj put sebi daje mnogo više prostora i vremena da bi vas uvukla u sebe. Lokacije su redizajnirane tako da je sada mnogo lakše da vas savlada atmosfera dok koračate obimnijim i lepšim svijetom od onog koji je original mogao da ponudi.
Danas je jako teško biti oduševljen grafikom neke igre. Ali bez obzira na visoko postavljene standarde, Resident Evil 4 rimejk uspjeva i te kako da zadovolji apetite ovog, odlične grafike vazda gladnog igrača. Svijet je pun detalja, efekti svjetlosti su spektakularni a modeli svih karaktera vjerovatno najbolji koje je Resident Evil serijal ikada iznjedrio.
Jedine zamjerke koje imam na konto grafike, tiču se nekih animacija gdje protagonista Leon djeluje previše kruto. Da stvar bude gora, još više zamjeram na dizajnu njegovog lica. Nesrećnik baš umije da djeluje beživotno… Ali s obzirom na njegov dosadni karakter i nedostatak ljudskih emocija (ljubitelji Leona, ne zamjerite), ovakav model mu možda i odlično pristaje. No s obzirom da sam igrajući igru sebi u bradu dugo mrmljao kako je Leon baš loše napisan, nekako sam cijeli taj aspekt protagoniste uspio da odvojim od njega i da se još udobnije lično smkestim u junačke cipele.
Iako ni dan danas nisam preterano velik ljubitelj onoga što je četvorka uradila za serijal po pitanju tematike odnosno motiva antagonista koji više nisu zombiji u klasičnom smislu, u igri sam uživao podjednako kao u bilo kom drugom odličnom Resident Evil naslovu. Nisam siguran kakvom se mračnom čarolijom igra služila da me tako omađija, ali ako bih morao da pogađam, rekao bih da je krivac onaj prepoznatljivi žanr horor preživljavanja, koji je ovdke besprekorno izveden.
Oskećaj da ste uvijek na izmaku snaga (i municije) dok krčite put kroz nepredvidive horde jezivih protivnika, činio je samo da želim da napravim još neki korak dalje prije nego što isključim konzolu. Ovo je jedna vožnja koja od početka do kraja ne pušta, pa čini da još jače proklinjete sve obaveze koje vas drže podalje od ekrana. Kombinacija istraživanja, preživljavanja i želje da saznate šta se sljedeće dešava, ovdje čine jedan ubitačno efikasan koktel koji isijava suštinom gejminga. Resident Evil 4 rimejk je pakleno zabavan naslov.
Dobro, priča nije nikakvo remek djelo… Leon polazi u misiju da spasi predsjednikovu ćerku, zarobljenu u centru krajnje ruralnog dijela Španije. Usput shvata da njegov zadatak nije nimalo jednostavan i da seže mnogo dublje od običnog spasavanja. Iza kulisa vrijeba daleko zlokobnija priča o sekti koja svoja vjerovanja odlično potkrepljuje mračnom naukom.
I dok ovako čitajući priča može da djeluje zanimljivo, način na koji je izvedena, tipičan je za Resident Evil serijal, samo možda još blago naivnije… Likovi su napisani dosta otrcano pa nekada čak i smiješno. Način na koji se ponašaju povremeno izlazi iz svih mogućih granica uvjerljivosti. A opet i pored svega navedenog, igra uspjeva da „kompresuje“ sve svoje blesave aspekte u jednu nevjerovatno šarmantnu cjelinu. Nešto poput filma koji je toliko loš da je dobar, ali tako simpatično da nemate srca ni da izustite da je nešto loše.
Sva sreća, postava sporednih likova svojom harizmom odlično pokriva rupe u cijelom narativu. Poprilično je lako zavoljeti (ili zamrziti) većinu njih, tako da budite sigurni da nećete imati nikakav problem da se uživite u postavu i uživate u predstavi.
Kako je u pitanju horor naslov, očekujte i tonu kvalitetne, jezive atmosfere. Jeste da ćete najvjerovatnije morati da spuštate svetlinu ekrana, kako Resident Evil igre često umiju da pate od lošeg kontrasta uprkos sjajnom osvjetljenju, ali nije u pitanju ništa što nije moguće sanirati uz malo dotezanja grafičkih podešavanja.
Vjerovatno najslađa stvar u vezi sa atmosferom, jeste što se horor ne gradi čestim momentima gdje vas protivnik prepadne, već naprotiv jako suptilnim građenjem osjećaja ranjivosti. Nebrojeno puta možete očekivati da vas nešto prepadne a ništa se neće dogoditi. Ali naravno onda kada spustite gard, trenutak je kada vas igra brutalno podsjeća da ste tu ipak da preživite a ne da razgledate ljepote Španije.
Momenti koji mi se nijesu dopali, najviše se tiču jednostavnosti koju nikada nisam tražio od Resident Evil serijala. Tako recimo inventar od vas ne iziskuje pametno slaganje predmeta u njega već se slaže sam od sebe, pritiskom dugmeta. Takođe, u skladište kod mjesta gdje čuvate igru moguće je odložiti samo oružje, tako da ćete municiju za ono koje ne koristite bez veze nosati sa sobom i gubiti na prostoru.
Ima tu još sitnica koje kao da namenski otimaju onaj sirovi duh starih igara ne bi li se lakše dodvorili modernoj publici, ali kada pogledam sva unapređenja u odnosu na ono čega se sjećam iz originala, celokupna igra definitivno deluje pristupačnije i znatno atraktivnije. Interakcija sa okolinom a naročito protivnicima, možda subjektivno ali znatno podiže osjećaj uzbuđenja. Akcija i sve u njenoj sferi, bez sumnje su sjajni.
Možda već znate, ali kada govorim o video igrama, ne volim mnogo da se upuštam u govoranciju o njenim konkretnim mehanikama i sitnicama za koje smatram da je najljepše otkriti ih dok sami igrate. Umjesto toga, najradije govorim o osjećaju koji igra pruža igraču. Budite uvjereni da Resident Evil 4 rimejk u tom pogledu briljira.
Ovo je jedno izuzetno zabavno, lepo ispolirano i izbalansirano igračko iskustvo. Da možda par sitnica pružaju veću slobodu, da je protagonista ljepše napisan a cijeli scenario malo uvjerljiviji, ovo bi bila igra koju bih smio da ocjenim i najvišom ocenom. Ovako, ostaje jedan od najboljih naslova voljenog mi serijala. Pa i bez obzira na mane, ovdje je zabavni faktor za čistu desetku.
Uz zdravu dozu istraživanja na srednjim podešavanjima težine, igra će vam se u potpunosti isplatiti za uloženi novac. Laganim tempom i uz skoro stoprocentno istraživanje i rješavanje sporednih aktivnosti, bilo mi je potrebno oko 20 časova kako bih igru prešao. Početkom aprila očekuje se izlazak i besplatnog DLC dodatka. U pitanju je Mercenaries mod iz originalne igre koji pruža mogućnost da se suočite sa hordama protivnika u nastojanju da što duže preživite. Na samo njegovo igranje, siguran sam da ćete utrošiti bar desetak sati nakon prelaska glavne priče.
Resident Evil 4 rimejk nije savršena igra, ali je bez sumnje jedan od najboljih naslova serijala kao i jedna od najzabavnijih igara koje sam zaigrao posljednjih godina. Prava poslastica za sve ljubitelje originala ali istovremeno i nevjerovatno dragocen dar novim obožavaocima, ovo je jedna od najlakših preporuka koje ću dati ove godine. Zaigrajte je, otkrijte sve što sam vam prećutao i ne zaboravite da se zabavite!
Resident Evil 4 je dostupan za PC, PlayStation 4/5 i Xbox Series X/S
Preneto sa PLAY!ZINE
