Stalno smo bili u situaciji da na najavi neke igre dobijemo predstavljanje koje nas obori s’ nogu. Grafika, akcija, mehanika, sve apsolutno sija u predstavljanjima, ali dosta često ne dobijemo finalni proizvod koji je jednak onome što smo prvi put vidjeli.

Prije nekoliko godina, Mundfish, ne tako veliki studio iz Rusije,je najavio Atomic Heart na jednoj od Xbox konferencija. Sve je izgledalo sjajno u toj najavi, apsolutno sve! Sve je bilo toliko sjajno da su vremenom ljudi pomišljali da se ipak ne radi o stvarnom gameplay-u. Kako je vrijeme odmicalo, igra je bila odlagana a kružile su glasine o tome i da igra nije ni blizu kvaliteta sa prvih najava. To ne bi bilo čudno, uzevši u obzir da Mundfish nije izbacio ni jednu igru ovakvog kalibra, ali oni su odlučno stajali iza svojih riječi da jeono šta smo vidjeli, ono sto ćemo i dobiti.

Poslije nekoliko odlaganja i jako dugog development perioda, Atomic Heart je napokon izašao krajem februara, a mi smo bili tu da ovjerimo igru i vidimo šta je Mundfish uspio da napravi i da li su opravdana sva očekivanja.

Put do pakla je popločan dobrim namjerama, makar onih koje izgledaju kao dobre

Atomic Heart je jedna od onih igara sa dešavanjem u alternativnoj istoriji. Nakon Drugog svjetskog rata se Sovjetski Savez pozicionirao kao primarna sila u svijetu i to im je dalo vremena i resursa da istražuju na svim mogućim poljima, kolonizacijom mjeseca, planom kolonizacije Marsa, ali najviše od svega, razvojem Androida koji bi trebali da pomognu ne samo ljudima u Sovjetskom savezu, već svuda na planeti. Naravno da je to ulilo nepovjerenje drugih zemalja, najviše zbog toga što bi Sovjeti stavljali svoje dizajnirane robote u tuđe fabrike, u tuđe zemlje i tako dalje. Nepovjerenje koje je dijelom, pa opravdano, gledajući iz ugla današnjice i straha da će Androidi pokrasti sva radna mjesta nas običnih smrtnika.

Vi preuzimate ulogu bivšeg vojnika specijalnih operacija u Sovjetskom Savezu a koji je poslije nesreće izgubio svoje pamćenje. Njega je nakon surove borbe spasio poznati ruski naučnik i istražitelj Dmitry Sechenov i dao mu drugu šansu u životu. Upravo zbog toga, glavni protagonista koji ide pod imenom P-3 se ponaša kao vjeran pas Sechenovu i završava apsolutno sve poslove koji mu on zadaje. Cijela ta dinamika prikazuje lojalnost vojnika jednoj osobi koja ga je spasila smrti. Cijela ta dinamika jei dobra i u neku ruku je glavni zaplet cijele igre. Nakon mirnog početka i festivalskog raspoloženja, stvari krenu poprilično loše kako za Sechanova tako i za glavnog protagonistu, gdje oni bivaju stavljeni u poziciji da ugase pobunu robota koji su nekim čudom postali samosvjesni i prebacili se u ratni mod.

Androidi u osnovi nisu konstruisani za borbene okršaje, a na vama je da dođete do glavnog razloga, zašto se dešava Rise of Machines u Atomic Heart igri.

Iako zanimljiva priča, u trenucima može biti upitna, ne zbog velike slike koja ona pokušava da prikaže, već zbog glasovnih gluma određenih likova. Ne zvuče ubjedljivo i imaju poprilično nejasan stav. Bolje rečeno, sve ovo može odbiti igrače u prvih nekoliko sati igre, dok ne dođete do trenutka kada ćete početi da vidite šta je oblikovalo likove koje susrećete u igri kao i glavnog protagonistu. Tada sve dobija veći smisao, sve ima svoj razlog, i cjelokupno iskustvo se diže na veći nivo.

Atomic Heart meša nekoliko žanrova u jednom.

Sam dizajn igre je polu-open world. Imate misije koje su smještene u određenim kompleksima, koje su krucijalni deo priče. Svaki od nekoliko kompleksa predstavlja mjesto na kojem će se razvijati priča. Za sve ostalo, tu je taj otvoreni svijet, koji je smješten između svake velike misije. U njemu možete istraživati šta se stvarno desilo u ovom svijetu, kako su se ljudi osjećali, kao i završavati sporedne misije koje će vam davati određene benefite i pomagala u nastavku prelaska. Najbolja stvar u svemu je gameplay mehanika, koja mješa nekoliko žanrova u jednom.

Inspiracija iz pravih legendarnih naslova

Nije tajna da je Atomic Heart napravljen na osnovu inspiracije nekih teškaša AAA industrije, kao što su System Shock, Deus Ex i možda najviše Bioshock. Igra meša toliko stvari u jednom izvođenju da je to nevjerovatno! Ipak, krajnji rezultat je i više nego dobar.

Krenućete samo sa jednim melee oružjem kod sebe i nekoliko „magija“ koje će P-3 moći da koristi preko Charlesa, rukavice sa AI-em koja je nakada pripadala doktoru Sechanovu. Kako igra odmiče, moći ćete da nadograđujete određene mogućnosti, kako rukavice tako i samog karaktera. Cijeli gameplay se svodi na miks specijalnih mogućnosti sa najčešće melee oružjem koje možete pronaći, ili napraviti sa sirovinama koje budete pronalazili u toku igranja. Iako u igri ima pušaka, pumparica i pištolja, sve je to nekako u drugom planu i izgleda da se cijelo dizajniranje borbenog sistema i mehanike vrtjelo oko lakih i teških udaraca sjekira, palica i drugih svakojakih modifikovanih alatki. Puške mogu biti korisne, ali njihova jačina, čak i nakon nadogradnji, je poprilično nezadovoljavajuća.

Na početku, sve može djelovati nekako teško i tromo, ali kako nadograđujete P-3 novim mogućnostima, boljom agilnošću i svime ostalim, tako sam gamepeplay kreće da bude fluidniji i prijatniji za sve igrače. Ova progresija nije strana za ovaj podžanr igara i poprilično je rasprostranjen za sve igre koje su proizašle kao inspiracija nekada mega popularnog System Shocka. Sama sinergija Charlesa, njegovih mogućnosti koje vi kontrolišete i oružja je sjajna, a i neophodna, ukoliko želite da uspješno pre]ete igru bez velikih poteškoća. P-3 će moći da koristi kinektičku manipulaciju, zamrzavanje protivnika, strujne udare, usporavanje gelom koji je lako zapaljiv i tako dalje. Na vama je da pronađete kombinaciju oružja i mogućnosti koji odgovaraju vašem načinu igranja i krenete u čišćenju svih podivljalih robota, a i određenih bossova, koji su spektakularni, možda kao ni u jednoj pucačini ovog tipa.

Svaki boss ne samo da je kolosalan, već je cjelokupna scenografija i akcija na nevjerovatnom nivou. To je jedna stvar u koju su svi sumnjali da je prava, istiinita, da nije prerendovana u prvim trailerima. Možete da zamislite olakšanje kada smo vidjeli apsolutno identični boss fight na početku kao u trailerima i pomislili, vau, pa ovo je nevjerovatno! Svaki ovakav okršaj je koliko spektakularan toliko i težak, jer zahtjeva od igrača koordinaciju, razmišljanje i progresivno rješavanje zagonetki okoline u kojoj se nalazi kako bi porazio bossa što prije.

Kada smo kod zagonetki, u igri se ne svodi sve na suvoparnu borbu. U svakom kopleksu, nebitno da li je on manji ili veći, pa čak i u djelu sa otvorenim svijetom, susretaćete se sa zagonetkama koje morate rješiti, a koje najviše podsjećaju na one iz Portal igre. Nevjerovatno je koliko one mogu biti različite i jedinstvene, sve u svemu odlično dizajnirane. Pored toga, rešavaćete i one manje, koje će vam najčešće blokirati put dok ne otključate vrata spravicama koje funkcionišu nalik slagalici. One na početku djeluju zanimljive, ali jako često ponavljanje istih malih slagalica u kompleksima, može da umori igrača, sigurno jedna od slabijih stvari u ovoj igri.

Na kraju...

Atomic Heart je igra koja mnogo želi, ali mnogo i daje, na kojoj može još toliko toga da se popravi. Odlične ideje, sjajne realizacije deluju da su povezane sa otvorenim svijetom koji je sagrađen bez prevelike inspiracije. Glavne misije su odlične, drže pažnju i tjeraju igrača da završi igru. Sigurno jedna od bojih igara u prvoj polovini 2023 godine, kao i naslov na kojem bi mogla da se stvori odlična franšiza.

Za Mundfish kojima je ovo prva avantura u visoki segment igara, ovo je odličan uspjeh. Najvažnije od svega, igra je opravdala očekivanja i dostavila igračima baš ono šta su očekivali, ako ne i više, pored svih mana i vrlina.

8/10