Prije nego što sam počeo da pišem ovaj opis, razmišljao sam o tome kako su u proteklom mjesecu izašle dvije igre koje su svojom inspiracijom nekako definisale moje djetinjstvo.
Tu je Crime Boss, akciona igra koja odiše duhom 80-tih i 90-tih, a sada i Sifu, borbena igra iz trećeg lica koja je inspirisana kung fu veštinama iz Jackie Chan i Bruce Lee filmova. Za razliku od akcionih i eksplozivnih filmova osamdesetih, oni sa tematikom kung fua su bila neka vrsta specijalne niše. Naravno, tu je bio Jackie Chan i nezaobilazni Bruce Lee koji su ih popularizovali na zapadu. Čak i ja sam kao klinac od nekih par godina bio opčinjen ovim filmovima sa kojim me je upoznao moj pokojni djed. Kao veliki fan Kung Fu kulture, stripova, filmova i knjiga, sa nevjerovatnim fokusom i entuzijazmom mi je objašnjavao ko je ko, šta je šta i šta se dešava na ekranu. Ja klinac, nijesam imao pojma šta gledam, ali fluidna borba, pokreti glumaca i nevjerovatno dobro skriptovana akcija su me držali uz maleni crno bijeli TV koji mi je prenosio magiju ovih drevnih vješina.
Decenijama kasnije, od razvojnog tima koji nam je prije nekoliko godina doneo Absolver, odličnu akcionu igru iz trećeg lica čija je inspiracija bila neosporivo souls serijal, dolazi nam Sifu. Okej, Sifu je došao prije godinu dana na PC i PlayStation 4 i 5 konzolama, ali ovih dana sam imao prilike da igram zakasnjelu Xbox verziju i ukratko, probudila mi je sva divna sjećanja na rano djetinjstvo i divljenje majstorima borilačkih vještina koje sam tada upoznavao.
Sifu je borilačka igra sa pogledom iz trećeg lica. U nekim trenucima, kamera može da se pozicionira polu-izometrijski kako bismo bolje vidjeli šta se dešava ispred i oko nas. Naslov koji ne oprašta, koji kao i Kung Fu u stvarnosti mora da vas maltretira, uči i uništava. Jednostavna premisa, vaš lik Sifu, ruke koje imate, znanje Kung Fu palice, flaše i druge stvari koje nađete usput i spremanje preko osam godina za osvetu ubistva najbližih još kada je bio klinac. Čim Sifu izađe iz sopstvene „inkubacije“ kung fua, odlučuje da preuzme stvar u svoje ruke i dođe do glavnih ljudi koji su mu načinili pakao od detiljstva i osveti svoje voljene. Klasična priča za neki Kung Fu film, priča koja i danas pije vodu za skoro sve tematike igara i filmova. Bitno je napomenuti da nisu samo njegovi voljeni poginuli u napadu, već i sam on, ali nekim čudom i zahvaljujući talismanu koji je u njegovom posjedu, on oživljava. Talisman će biti ključni deo mehanike u nastavku igranja.
Na početku igre vi, dobijate sve šta vam je potrebno, nekoliko komboa, nekoliko nezaustavljivih udaraca koje izvodite potrošnjom fokusa tj. bijesa koji se gomila u vama kao i osnovne mehanike izbegavanja i blokiranja. Ovo vam je dovoljno na početku ali isto tako i na kraju. Napredovanjem možete otključati druge mogućnosti, komboe i specijalne udarce koji će vam olakšati prelazak igre. Možda je olakšati malo relativan pojam, jer od početka do kraja, igra je brutalna do one mere kada morate da ponavljate postupke iznova i iznova kako bi usavršili poteze, blokiranje, izbjegavanje i ono najbitnije - manipulacijom objekata koji su na zemlji ili u vašem okruženju.
Sifu je igra koja zahteva fokus igrača u apsolutno svakom trenutku. To čak zna i glavni lik koji u svakom trenutku prati svakog neprijatelja pogledom na ekranu. Maleni ali fantastični detalj koji vas još više uvlači u ovu fascinantnu igru.
Rijetko kada ćete biti u situaciji da se borite protiv jednog neprijatelja, najčešće u boss bitkama, ali skoro uvijek će tu biti više njih. Oni neće čekati svoj red da vas napadnu, kao u nekim igrama. Krenuće svom silinom, kako sprijeda tako i otpozadi, sa strane... Ma sa svih strana sa ciljem da vas što prije ubiju. Gameplay mehanika je vrhunska u svakom smislu, maksimalno responsivna, instant i jako bitna. Svaki sekund i svaki milisekund u njoj. Najbliža je mehanici igre Sekiro, gde je svaki trenutak važan. Isto kao i u toj igri, ovdje ćete imati na dnu ekrana stagger metar koji će vam pokazati koliko udaraca možete da primite prije nego što budete malo imobilisani. Isto važi i za protivnike, a na vama je da kombinacijom izbjegavanja udaraca, pravovremenih blokova i uspješnih udaraca održite tu liniju što praznijom kako bi mogli što duže da se borite. Mikromenadžment svega šta je u igri i maksimalna pažnja su recept za uspjeh u ovoj igri.
A sama borba je prosto fantastična!
.jpg)
Svaki udarac koji zadate ima nekaku težinu, daje dobar osjećaj u igri, i nikada to nije eto samo da bi udarili već je svaki smislen i svrsishodan. Brzina dešavanja je nevjerovatno brza tako da morate razmišljati, pratiti pokrete neprijatelja i zaključiti koji je potez najbolje odraditi u trenutku. Isto tako, potrebno je pratiti protivnike kako bi znali da odreagujete u trenutku. Kada se sve ovo ukombinuje i izmeša, poslije malo vježbanja i privikavanja na jako fluidnu i magičnu mehaniku, sve izgleda bolje od nekih najboljih kung fu filmova. Najlepša stvar je kombinovanje svega šta vam igra pruža, kada naučite sve to. Tada neprijatelje možete onesposobljavati šutiranjem predmeta sa poda, uzimanjem istih i korišćenjem kao oružje, pa čak i guranje, odbacivanje i saplitanje neprijatelja. Apsolutno svaka animacija u igri je na mestu i nevjerovatno je kako je Sloclap tim stvarnost u nju.
Lepo je napomenuti da u Sifu igri, kung fu koji koristite je poznat kao Bak Mei. To je najkorisniji kung fu stil u realnim borbama u stvarnosti. Za izradu svih poteza su sarađivali sa Bak Mei Kung Fu masterom Benjamin Collusijem. Ovaj stil se sigurno videli u Jackie Chan filmovima. Ima ih i u nekim Bruce Lee filmovima, iako se on više opredjeljavao za borbe Jeet Kune Do stilom, koji je inače, on sam osmislio kao kombinaciju nekoliko stilova u jednom.
Talisman, magija Sifu naslova i glavna mehanika ove igre.
Sifu jeste preživio napad kada je bio klinac zahvaljujući njemu i on mu daje mogućnost da se vrati iz mrtvih, ali sa jednom poprilično interesantnom forom. Kada poginete, Sifu stari. Na početku je to godina ili dvije. Kasnije, kako češće ginete tako starite više godina, po četiri po smrti, ali može i pet ili šest. Kada stignete do sedamdesete sljedeća smrt znači i kraj igre. Tada vas igra vraća na početak nivoa sa godinama sa kojima ste taj nivo završili. Ovaj proces je reversebilan. Vi možete „povratiti godine“ ubijanjem specifičnih neprijatelja na nivou, kao i bossova. Nije preporučljivo ginuti previše. Dobra stvar kod starenja je to što su vam napadi jači jer je i Sifu iskusniji, ali na uštrb vašeg HP-a, tako da sve ima svoje u ovoj igri. Na kasnijim nivoima ćete jednostavno ginuti zbog velike težine igre. Da se ogradim, igra je teška i na početku i upravo zbog toga bar na prvom ili drugom nivou bitrebalo izvježbati se što bolje, da bi uspjeli da završite igru. Jedna smrt u brutalnom oruženju na pretposletnjem i petom nivou koji je inače poslednji znači kraj i nemogućnost nastavka do kraja. Zbog toga bi trebalo da iskoristite prvih par nivoa kao trening, prije nego se upustite u potpuni prelazak igre.
Da, ovo jeste malo nalik roguelike igrama ali je igra daleko od toga. Nije proceduralno generisana i svaki nivo je handmade kao i pozicioniranje, broj neprijatelja i svih oružja na nivoima.
Igra ima samo pet nivoa ali su oni odlično i prelepo dizajnirani. Cijelom igrom se prožima taj jednostavni ali upečatljiv dizajn sa jakim kontasnim bojama i odličnim modelima likova uz predobre animacije. Nekoliko prelaska bi možda značilo da će igra postati monotona, ali pošto u svakom trenutku vi učite novu foru kako možete ta pobjedite neprjiatelja na brži i efikasniji način, igra će vam sigurno biti zabavna.
Tu je naravno i glasovna gluma iako Sifu ne priča toliko. To su glasovi NPC boraca i bossova, ali je sve tako catchy kao u starim filmovima pa loš lip sync daje još veću autentičnost i povezanost sa kung fu remek djelima iz 70-tih i 80-tih. Sumnjam da je ovo namerno odrađeno, ali kombinacija svega je prosto i jedinstveno savršena.
Sifu je jedinstvena igra! Jedinstvena je riječ koju sam toliko puta upotrebio u ovom tekstu ali sa razlogom. Niko se nije upustio u nešto ovako do sada jer svaki pokret, animacija istog i reakcija na njega su bitni.
Sloclap tim je nekako uspio da nađe savršenu formulu za divnu fluidnost u svojoj igri koja je opčinjavajuća kako na početku tako i na kraju igre.
Sifu je igra koju morate odigrati, a od sada je pored PC, i PlayStation konzola, dostupna i na Xbox platformi.
Podeli
