KONAČNO: DEAD ISLAND 2 RECENZIJA

Uživanje je zagarantovano

Da mi je neko rekao da je prva najava za Dead Island 2 izašla u vidu trejlera pre 9 godina, nazvao bih ga lažovom. U mojoj glavi, čekanje na ovaj nastavak mjeri se decenijama!

Sva sreća, čekanje iako dugo, nije bilo baš toliko razvučeno… Devet godina i nije tako strašno ako uzmemo u obzir činjenicu da je igra mogla nikada i da se ne pojavi u prodaji. A proizvod koji smo dobili nakon skoro decenije i nakon relativno kultnog prvog dela, nije nešto u čemu sam očekivao da ću ovoliko uživati.

Elem, Dead Island 2 je kao i njegov prethodnik, pucačina iz prvog lica smještena u svijet gdje je zombi epidemija dio svakodnevnice. Za razliku od prvog dijela gdje se cijela najezda nemrtvih dogodila niotkuda, ovde se čini da je stanovništvo već naviknuto na prisustvo smrtonosnih napasti. Ali to ne znači da su stvari mirne. Nakon što američka vlada odluči da Los Anđeles stavi pod totalni karantin, ljudi očajnički pokušavaju da pobjegnu iz ovog, nekad velelepnog grada.

Igrač uskače u ulogu protagoniste preživjelog u avionskoj nesreći. Na raspolaganju imate nekolicinu živopisnih likova, svaki sa određenim vrlinama i slabijim stranama. Ali osim što ih još razlikuje i izgled kao i glasovni glumac, ovo i nije tako važna opcija s obzirom da nema uticaja na samu priču.

Različitost likova dobija na značaju kada je u pitanju multiplejer komponenta gde je moguće zajedno sa drugim igračima prelaziti igru, ali s obzirom da to nije bilo moguće u vrijeme pisanja ovog teksta jer igra još nije izašla, ne mogu da kažem mnogo na tu temu osim da zvuči zabavno.

Originalni Dead Island, iako 12 godina stara igra, i dalje izgleda poprilično solidno. Nastavak zato izgleda osjetno bolje – što je i logično. Ovo se sva sreća ne ogleda samo u sirovom prikazu slike, boljem osvjetljenju, rezoluciji i sočnim specijalnim efektima. Igra ovaj put djeluje mnogo življe zahvaljujući kvalitetnije urađenoj interakciji.

S obzirom da je ovo krvava igra okršaja protiv hordi hodajućih leševa, obradovaće vas činjenica da je najljepše urađena interakcija upravo ona između vašeg oružja i protivnika. Alatki za obračunavanje je u izobilju, a efekat koji ostavljaju na neupokojenima, eksplozivan je baš kako treba.

Leteće tu i glave i udovi, a o ostalim sastavnim djelovima ljudskog tijela da ne govorim. Svaki udarac ostavlja jasnu štetu, da li u vidu posekotine, odvaljene vilice, izgorjele kože ili nekog sličnog maštovitog i podjednako gadnog rezultata zombi makljaže. Ako je bezumna, krvava i gotovo groteskna akcija ono što najviše volite u vezi zombi igara, nećete biti razočarani.

Sa druge strane, iako igra izgleda dosta dobro, neki efekti neočekivano nedostaju. Tako recimo ogledala ne reflektuju protagonistu, pa čak ni okruženje kako treba, što sugeriše i nedostatak „ray tracing“ tehnologije koja sigurno ne bi škodila svojim prisustvom. Pomalo utisak kvari i naprasno i nasumično učitavanje ali i nestajanje zombija, pa ponekad i objekata. Dovoljno je da se osvrnete oko sebe i nešto može nestati u stilu Cyberpunk automobila, samo ne baš toliko drastično.

Pojavljivanje predmeta često je i namerno, jer oblasti koje ste već pretražili ponovo same od sebe bivaju preplavljene resursima ali i protivnicima. Ovo jeste način na koji igra može konstantno da vam pruža dešavanja ali svakako malo negativno utiče na „imerziju“. No drugi detalji kao recimo opaske koje protagonista govori u zavisnosti od toga šta posmatrate, tu su da nadoknade djelić atmosfere.

Ali kada govorim o ovoj igri, nekako je mnogo lakše osvrnuti se na njene pozitivne strane, a ovdje je to upravo zabavni faktor. Igra prosto odiše nekim retro duhom koji sa sobom donosi izuzetno igrivo iskustvo. Utisak je nešto nalik kao kada bi Postal 2 vaskrsao u modernu igru sa zombijima. Jeziva a opet neočekivano ležerna atmosfera laganog istraživanja okruženja, propraćena šutiranjem, kasapljenjem i vatrenom stihijom.

Istraživanje u igrama umije da bude poprilično dosadno. Da biste se posvetili usporenom razgledanju, igra mora da vam da neki dobar razlog za to. Dead Island 2 ne samo da nagrađuje istraživanje sadržajem odnosno oružjem i „veselim“ unaprijeđenjima, već su Beverli Hils, Bel Er i ostale oblasti Los Anđelesa dočarane toliko dobro, da je prosto milina zavirivati u svaki ćošak raskošnih domova. Dugo nisam ovoliko uživao u laganoj šetnji među zombijima…

U većinu kuća je moguće kročiti i podrobno ih istražiti ali je dosta i onih koje su trajno zatvorene. Na sreću, ovo ne razbija iluziju da se zaista nalazite u prostranom Los Anđelesu, jer je dizajn takav da prosto ne možete zameriti kada negdje naiđete na ćorsokak. Da ne pominjem zaista sjajan dijapazon različitih lokacija od kojih neke izgledaju zaista spektakularno. Naposljetku nijesam više bio siguran da li je „ray tracing“ prisutan ili ne, ali nekako više nije ni bilo važno.

Kada sve sagledam hladne glave, Dead Island 2 je jedno veoma jednostavno iskustvo. Nije u pitanju igra koja pršti od nevjerovatnih detalja niti posjeduje priču o kojoj ćete razmišljati godinama nakon prelaska (ali jeste na momente zanimljiva!). Ako bilo šta, ovo je jedan izuzetno zabavan naslov uz koji možete odmoriti mozak i napariti oči eksplozivnom akcijom. Da li je to dobro ili loše? Recimo samo da na svijetu ima mnogo jednostavnijih igara i simulacija koje se visoko kotiraju. A kako je najosnovnija svrha video igara da nas zabave, Dead Island 2 nasuprot svim nedostacima, posjeduje ovaj najvažniji kvalitet.

Možda ste voljeli prvi dio, možda ga nikada nijeste ni zaigrali, ali znate da volite igre sa zombijima bez obzira da li su im priče jednostavne ili se oko njih trude kao da jurišaju na Oskara. U tom slučaju, dugo nije izašla igra koju bih vam ovako lako preporučio (Resident Evil 4 rimejk, ne gledaj me, ti si nešto sasvim drugo!). Nabavite Dead Island 2 i siguran sam da ćete uživati.

Jedino još savjetujem i umjereno igranje. Igra ume da bude zaraznija od zombi virusa (heh), pa je važno biti na oprezu. Izađite povremeno na vazduh, proljeće je stiglo!

Dead Island 2 je dostupan za PlayStation 4/5, Xbox One/Series X/S i PC (Epic Games Store)

Preneto sa Play!Zine