Ovo je čista Soulslike igra kao i bilo šta od Mijazakija, ali LotF se ne zadovoljava samo kopiranjem, čak ni od najboljih. Ujedinjuje staro i poznato sa novim i inovativnim, omogućavajući igračima da mjenjaju stavove usred kombinacije, otimaju duše neprijatelja iz njihovih tijela, pa čak i prelaze zemlju mrtvih. The Lampbearer je jadno stvorenje, ali veličanstveno u isto vrijeme.
Isto se može reći i za ovu igru.
Iako su njegove mane neosporne, igrači koji ih izdrže biće nagrađeni jednom od najboljih igara u ovom žanru!
Postoji mnogo elemenata za koje bi se moglo reći da definišu ove igre, ali visoko pozicioniran na listi mora biti poseban pristup žanra pejsingu. Kao grupa akcionih RPG-ova, oni su prvo definisani periodima sve više rastućih napetosti. Borite se kroz duga područja ispunjena opasnim i teškim neprijateljima, pri čemu svaki od njih ispušta "duše" koje možete potrošiti da unaprijedite svoj lik, koji rizikujete da izgubite ako umrete prije nego što stignete do bezbjednog mjesta gdje možete da ih potrošite. Nakon povećanja napetosti dolazi do oslobađanja, kada konačno stignete do bezbjednog kontrolnog punkta, zaustavite se da biste obnovili svoje zdravlje, poboljšali svoj karakter i uhvatili dah prije nego što ponovo krenete u opasnost. Stalno donosite istu tešku odluku: rizikujete li da idete naprijed za većom nagradom, ili se vratite na sigurno i ojačate svoju snagu, znajući da ćete morati još jednom da se borite kroz sve opasnosti sa kojima ste se upravo suočili.
Hexworks razumije suštinu popularnosti Soulslike. Ne radi se samo o poteškoćama ili krilatim ženskim bosovima, radi se o preciznoj borbi, kružnom dizajnu svijeta i uvrnutoj noćnoj mori čudovišta koje treba osvojiti. Ipak, Lords of the Fallen se takođe oslanja na najgore elemente žanra, sa opresivno mračnom atmosferom, lošim platformama i jeftinim odlukama koje povećavaju poteškoće. To ne ostavlja sjajan prvi utisak.
Radnja je prije minimalistička nego zagonetna, do te mjere da je nedovoljno razvijena. Vi birate početnu klasu iz tipične selekcije a upotreba magije se ovdje smatra naprednom vještinom, zahvaljujući njenoj stalnoj upotrebi pozicioniranog položaja i ograničene mane, ali postoje svijetle i tamne varijacije, i onda je tu neznatan karakter tvorac koji svakoga ostavlja ružnim kao greh. Ipak, postoje neke lijepe opcije za bradu.
Lords of the Fallen počinje kao i svaki drugi Soulslike. Svet Mournstead, u ovom slučaju je užasno mjesto za život, ali možete ga spasiti. Religiozni red vam je dao zadatak da upalite pet svjetionika raspoređenih širom zemlje kako biste spriječili povratak Adyr-a, mračnog boga koji želi da unese haos. Vaša avantura vas odmah vodi na podmuklo mjesto gde čak i najniži neprijatelji mogu da vam sruše prag zdravlja uz samo nekoliko pogodaka, ali uz strpljenje i disciplinu, ovi neprijatelji su vaši da savladate. Dok to radite, prelazite na nivoe i osjećate se jačim i sigurnijim u svoju sposobnost da idete naprijed.
Ono što izdvaja istraživanje i akciju Lords of the Fallen od ostatka žanra je njegova upotreba dva carstva: carstva živih, Axiom, i carstva mrtvih, Umbral. Pomoću posebne lampe možete zaviriti u Umbral u svakom trenutku, u realnom vremenu. To je zaista impresivna mehanika koja djeluje kao nova generacija, čak i ako smo već tri godine u životnom vijeku PlayStation 5 i Xbox Series X/S. Koliko god da je korisno zaviriti u Umbral, kao da otkrijete zid između vas i sanduka u Aksiomu više ne postoji u suprotnom carstvu, najznačajnija prednost je što vam se nakon smrti u Aksiomu pruža druga šansa, preživite kroz Umbral dok ne dođete do određene tačke pojavljivanja koja vas vraća u Aksiom, sa vigor-om, valuta od ubijanja neprijatelja do podizanja nivoa i kupovine predmeta, netaknutom.
Umbral je zastrašujuće mjesto gdje su čak i zidovi i tlo živi i pulsiraju. Gladna stvorenja vrebaju svaki vaš pokret. Umbral pomaže da se Gospodari palih osjećaju ogromnim i živim na jeziv način, istovremeno pružajući neke inovantivne mogućnosti za navigaciju i rješavanje zagonetki u ključnim trenucima. Kao dodatak uobičajenoj formuli, Umbral je odlična ideja. Može vam pomoći da preživite smrtni udarac, ali kada ste nasilno bačeni u njega, opasnosti s kojima se suočavate samo se povećavaju i love vas sve dok ste tu. Međutim, u praksi, Umbral samo doprinosi osnovnim problemima Lords of the Fallen. Navedeno doprinosi smanjenju tempa istraživanja svijeta igre i doprinosi frustracijama u borbi, a ne ublažava ih.
Ali preživljavanje nije lako jer je Umbral pun neprijatelja čak i od Aksioma. U početku, istraživanje Umbrala, koristeći lampu za rješavanje svjetlosnih zagonetki i povlačenje platformi je svakako zabavno. Ali, kako nastavljate svoje putovanje kroz Lords of the Fallen, najveći problem postaje očigledan, oštro naglašen u Umbralu - Hexworks pogrešno tumači pažljivo osmišljen izazov velikog Soulslike-a kao „dodavanje još neprijatelja“.
Osjećaćete se prinuđenim da projurite kroz oba svijeta. Nije da su Lords of the Fallen previše teški, ali se prečesto osjećate nepravedno. Uživate u strašnom protivniku ili naizgled nepremostivom bosu kojeg porazite nakon 20 pokušaja. Međutim, nećete uživati u hodniku ili stepeništu sa 10 neprijatelja koji napadaju odjednom. Zajedno sa izbirljivom kamerom za zaključavanje, pokušaj da se pobjedi svaki od ovih moba u Aksiomu i Umbralu, gdje se pojavljuje još više neprijatelja, osjeća se užasno. Na polovini putovanja, kada je u igri ponestalo novih i jedinstvenih neprijatelja oni su reciklirali iste koji su ubijeni više puta, i nećete više imati želju i da pokušate da ih pobjedite. Uzbudljiva avantura je vještački podstavljena.
Igra vas vodi kroz razne mračne fantazijske lokacije koje su na odgovarajući način opustošene i užasne, a kada su uparene sa čestim skokovima u Umbral, stvaraju zastrašujuće mjesto za istraživanje. Ali dok su lokacije Lords of the Fallen dugo u atmosferi, one su takođe raširene i uvrnute na način koji ih čini bolnim za navigaciju. Primarni problem je sistem kontrolnih punktova i često ćete u igri naići na trag. Ovdje možete da napredujete, brzo putujete do drugih djelova i odmarate se, što će vam ponovo napuniti zdravlje i iscjeliteljske naboje u vašoj Sanguinatrix, a takođe ponovo oživi sve neprijatelje u oblasti. Ostaci koje nađete u svijetu su trajni, ali ih je malo. Međutim, takođe možete kreirati sopstvene kontrolne tačke na određenim mjestima, tako što ćete staviti predmet pod nazivom Umbral Seed u cvetni krevet koji se nalazi u Umbralu. Kao ideja, Umbral Seeds zvuče kao potencijalno poboljšanje u odnosu na uobičajeni pristup kontrolnim tačkama, ali oni su zapravo nered i haos. Retki su, uglavnom potiču od pobjede nad boss-ovima, a ako ga nemate, ne možete da napravite kontrolnu tačku.
Uparite ovaj nedostatak kontrolnih tačaka sa nivoima koji gomilaju teške neprijatelje u brzom nizu i to je recept za frustraciju. Mnogo puta, kada uđete u novu oblast, uskočićete u borbu mini-šefa protiv neprijatelja koji nije tako težak kao glavni šefovi Lords of the Fallen, ali dovoljno čvrst. Ubrzo nakon što pobjedite ove neprijatelje, počećete da ih vidite na nivoima kao obične neprijatelje, a to smo već spomenuli... Samo da vidite da može biti frustrirajuće!
Ima tu i manjih smetnji koje se mogu opravdati jednostavnijim iskustvom, kao što je često nezgodna kamera sa zaključavanjem, nekoliko dosljednih grešaka, prekomerna upotreba mini-bosova i neprijatelji koji pucaju sa nevidljive udaljenosti ili predugo jure igrače, su naglašene.
Postoji mnogo potencijalno dobrih stvari u Lords of the Fallen. Njegov svijet je ogroman i prelijep. Sama dimenzija Umbral je odličan dodatak koji svaku lokaciju čini jezivijom i zanimljivijom, nego što bi inače bila. A borba može biti zabavna, posebno protiv najmaštovitijih i najizazovnijih šefova u igrici. Ali, igra jednostavno ne može da dobije prave proporcije. Zabava igranja rizika i nagrade dolazi od stvarnog zarađivanja nagrada, ako nagrade nijesu dovoljno dobre, ili ako je rizik prevelik, zabava se pretvara u frustraciju. Za sve dobre ideje Lords of Fallen, bori se da povrati isplativost ulaganja. Njegov vijugavi dizajn nivoa i susreti sa napadima pretvaraju izazov u dosadu, ostavljajući osjećaj da bi ustajanje i obavljanje nečega drugog bilo bolje utrošeno vrijeme. ali igra jednostavno ne može da dobije prave proporcije.
Predivan svijet, prepoznatljiva mehanika u dva domena, odlična gluma i borba koja se osjeća dobro kada nije preopterećena neprijateljima i vještačkim izazovima, stvaraju čvrstu osnovu. Ali, Lords of the Fallen ne uspjevaju da impresioniraju dalje od toga, i postaju sve više i više frustrirajući što dalje u Mournstead putujete.
Ukratko, brutalan i zanimljiv Soulslike sputan tehničkim problemima.
