Međutim, ljudi iz ATLUS-a su odlučili da se tu ne zaustave i da nam poslije 3 godine naprave port za Playstation konzole, Xbox konzole i PC, što je po mom skromnom mišljenju pravi potez. Shin Megami Tensei V: Vengeance u smislu performansi i grafike izgleda i radi perfektno.
Kao port, omogućava nam da doživimo Netherworld onako kako je zamišljeno: svilenkasto glatko i bez zastoja i iskakanja. Kao remaster, dodaje nove prelijepe karakteristike i stvari koje igranje čini lakšim i prirodnijim. Kao proširenje, skoro udvostručuje vrijeme koje bi bilo potrebno da se postigne 100 posto završetka. Ukratko, Vengeance je jedno od najuspješnijih drugih izdanja koje sam ikada vidio.
Što se tiče mehaničkih poboljšanja, SMT5 Vengeance je skoro kao potpuno drugačija igra. Iako je borba uglavnom netaknuta, mogućnost da sačuvate progres bilo gdje i da se povežete preko ekspanzivnih mapa kroz statične i zgodno postavljene kvazi-teleportere smanjuje količinu dosadnog tumaranja. Performanse su glatke kao puter - na PS 5 konzoli nisam uočio ni jednu sekundu usporavanja to jest pada FPS. Ovo je igra koju su nadogradili ljudi koji slušaju fanove kada treba nešto da poprave.
Izvanredan dodatak je Canon of Vengeance, potpuno nova ruta priče koja odudara od originala, (sada nazvanog Canon of Creation) na samom početku igre zahvaljujući mešanju novog lika, Yoko Hiromine u priču. Mnogi likovi dobijaju više vremena na ekranu, dublje ličnosti i različite sudbine. Primjetno, Vengeance vam omogućava da više putujete sa drugim ljudima, čak vam dozvoljavaju da ih koristite u borbi kao gostujuće likove.
SMT je serijal o filozofiji između reda i haosa. Od prvog naslova u serijalu, primorani ste da birate između ovih filozofija ili da krenete neutralnim putem koji izbjegava obe. Čini se da osveta ukida ovu tradiciju - vaša družina prijatelja je suviše bliska da bi vas filozofske razlike nadmašile.
Dok se suočavaju sa istim dilemama, čini se da ih iskušenja i nevolje sa kojima se suočavaju u Vengeance osnažuju da prevaziđu svoju sudbinu. Bez znanja o rascepu u priči koji nas je doveo ovde, bilo bi lako oslikati novu rutu kao stereotipnu priču o trijumfalnom prijateljstvu.
Poboljšanja se vide čak i u dijalogu između Aaogami-ja i Nahobino-a (Aaogami je Proto-Fiend koji čini polovinu Nahobino forme). Sada je pričljiviji, često izražava zabrinutost u vezi sa ljudskošću, prirodom slobodne volje i svojim mladim saputnikom - mnogo je više dubine u njegovom karakteru.
Prikladno, ova nova ruta takođe dolazi sa novim neprijateljima. Qadistu, grupa demona nalik vješticama koji nas vode u neke od najuzbudljivijih borbenih susreta u istoriji SMT, predstavljaju ozbiljnu prijetnju.
Jedna od osnovnih dijelova svake SMT igre je i skupljanje odnosno briga o demonima/saveznicima. Prikupljanje demona je i dalje isto, kroz priču sa njima. Vengeance i u ovom dijelu igre briljira. Demoni će imati dijaloge koji se mijenjaju na osnovu njihove vrste i njihovog okruženja, svi reaguju prirodno na trenutne događaje, a vi ste podstaknuti da se angažujete kroz obećanje da ćete izgraditi odnose sa svojim demonima i dobiti poboljšanja. To su i neki od mojih omiljenih trenutaka, kada se demoni uključe u priču, zbog čega sam neke demone imao duže u inventaru nego što je trebalo, samo da bih video cijelu priču do kraja.
Shin Megami Tensei 5: Vengeance je proizvod studija koji sluša svoju publiku, koji je riješio svaku njenu manu i dodao mnogo više sadržaja nego što bi bilo ko mogao da traži i stvorio mnogo bolju igru od originala. Užitak za igru, đavolski težak na svoje načine – igra zbog koje ćete bataliti svaku drugu, dok je konačno ne pređete.
