|
Ko je mogao da pretpostavi da će „Dan mrmota” inspirisati novi žanr naučne fantastike? Upravo to se događa posljednjih nekoliko godina, pa ne manjka filmova u kojima protagonista iznova započinje isti dan. To čini i igra Returnal. Neka vas poznata premisa ne zavara, ovo je inovativna, agresivno drugačija igra, koja se ne libi da vas stavi na iskušenja gotovo nezamisliva za druge AAA naslove...
Svojevrsni derivat Dana mrmota je i Deathloop, jedan od naslova kojima se Sony prilikom predstavljanja svoje nove konzole busao u grudi. Studio Arkane tokom septembra je isporučio zanimljivu priču o Kolt Vonu koji je zarobljen u naizgled bezizlaznom ciklusu. Rješenje je likvidacija sedmoro ključnih ljudi koji anomaliju drže aktivnom, a epilog beskompromisan visokobudžetni naslov. Nažalost, činjenica da su je online radnje krajem godine nudile upola cijene sugeriše da kod publike nije baš najbolje prošao. Šteta...
8. Ratchet & Clank: Rift Apart (ocjena: 90) Što se nas tiče, evo jedinog naslova koji je za sada adekvatno uposlio hardver novog „Sonija”. Nakon toliko godina praćenja svijeta igara, rijetke su one koje nam vilicu šalju na pod. Novom Ratchet & Clanku to je pošlo za rukom. Poseban nivo dinamike uvelo je trenutno putovanje kroz više dimenzija koje se odvija bez ikakve zadrške. Fenomenalna avantura nabijena akcijom!
I Xbox konje za trku ima, a nalaze se ispod haube. Na nastavak Forza Horizona dugo se čekalo i on nije razočarao. Toliko sadržaja na jednom mjestu rijetko se viđa: možete da ganjate kampanju, da neobavezno lutate mapom, da se obračunavate sa drivatarima, obavljate najotkačenije izazove, rušite bilborde... S druge strane, tu je grafičko savršenstvo od kojeg vam knedla zastaje u grlu. Kakav argument u korist nabavke Xbox Series konzole!
A? Kartični indie međ’ kapitalcima? Ne, nije greška. Gdje vidimo ime izdavača Devolver Digital znamo da nas čeka nešto nesvakidašnje. Ni ovaj put nisu omanuli. Incryption je horor rogue-lite mešavina fantasy kartične igre, escape room avanture i JRPG-a u kojoj za astalom deljete partiju protiv neprijateljski nastrojenog entiteta. Ulog je, pogađate, vaš život. Kompleksna mehanika zahtjeva nešto više strpljenja. To ni slučajno ne treba da vas obeshrabri, jer je ovo jedna od najoriginalnijih igara u posljednjih nekoliko godina.
Otkačena svemirska družina na radare širokih narodnih masa dospjela je 2014. godine kada se pojavila na velikom platnu. Otud je pomalo čudno što su developeri iz Eidos-Montreala (Shadow of the Tomb Raider, Deus Ex: Human Revolution i Mankind Divided) odlučili da se pri izradi igre oslone na izvorni stripski materijal. Guardiansi stoga „ne liče na sebe”, što ćete brzo zaboraviti kad vas dohvati dobra priča i vješto napisani dijalozi, koji uz adekvatan soundtrack čine ovu igru vrhunskom zabavom.
Opet Devolver? Šta ćemo kad kidaju. U ovom slučaju, saučesnik je Acid Nerve, dvočlani studio iz Mančestera kome je svako ko je igrao opskurni Titan Souls redovno pominjao familiju. Iako nešto pitomiji, Death’s Door je takođe izazovan naslov. Igra nas stavlja u ulogu mlade crne vrane koja dobija posao kosača (reapera) u organizaciji zvanoj Reaping Commission. U pitanju je birokratski sistem za sprovođenje duša u zagrobni život, nalik nečemu nastalom iz pera Franca Kafke. Naime, veliki broj duša odbija da ode na onaj svijet, već ostaju u monstruoznom obliku između svijetova. Ipak, na vašem prvom zadatku stvari kreću naopačke...
Bješe sredina februara kad nagrnuše Vikinzi i to, kako obično čine, iznenada i bez najave. Mali nezavisni studio Iron Gate od tada ima pune ruke posla, jer je Valheim prosto eksplodirao na Steamu (za samo 13 dana prodato je čak dva miliona primjeraka). Šta je toliko privlačno u često repetitivnoj borbi za opstanak u ciljano naruženom grafičkom okruženju? Nek mozgaju glavonje iz velikih kompanija. Armija igrača, kojima je ovo nesumnjivo naslov godine, je rekla svoje.
Nakon decenije i po čekanja konačno smo dobili nastavak kultne igre iz uma jednog od najboljih stvaralaca iz svijeta igara. Genijalac Tim Šejfer nije žurio i to se vidi! Ljepota Psychonautsa 2 proizlazi iz činjenice da svaki nivo predstavlja bespuće nečijeg uma, gdje je moguće bukvalno sve. Tim i ekipa dali su mašti na volju, kreirajući situacije koje pokrivaju kompletan spektar emocionalnih epiteta, od tužnih i tragičnih, preko komičnih i suludih, pa do bizarnih i onih koji su doslovno pali s Marsa. Teoretski je nemoguće da vam igra dosadi prije nego što, nakon petnaestak sati, stavite tačku na kampanju i posvetite se jurenju trica i ačivmenata koje ste propustili.
Okrnjen brak popravlja se na više načina. Nekad je potreban iskren razgovor, nekad je potrebna distanca, a nekad je potrebno da vas ćerka slučajno čarolijom pretvori u lutkice, koje su primorane na saradnju kako bi razbile prokletstvo... Pri odabiru igre godine nije bilo nikakve dileme, to je It Takes Two! Već iz naslova možete da naslutite da je timski rad ključni deo mehanike. Zgrabite, stoga, prvu osobu koja vam je pri ruci, bez obzira da li je to partner, djevojka, ćerka, sin, drugar, drugarica, rođak ili daleki rođak, tutnite joj kontroler/tastaturu u ruke i spremite se za 10 do 15 sati čiste zabave ili čupanja kose (u zavisnosti od pojedinačnog umeća), pri čemu će vam u susret izaći i sami autori igre, jer uz kupljeni primerak dobijate i besplatnu kopiju za partnera sa kojim namjeravate da igrate.
|
Više na sajtu SVET KOMPJUTERA
