Početkom devedesetih smo svake godine željno iščekivali najnovija izdanja enciklopedija. odjednom više nijesmo morali da kupujemo teške i skupe knjige i mogli smo toliko toga da saznamo samo običnim pokretanjem cd-a u našem računaru. Bilo je onih koji su i dalje voljeli knjige, a i onih kojima je enciklopedija na policama bila uživanje.
Na stranu piraterija koje i dalje ima svuda oko nas, ali digitalna izdanja enciklopedija (i rječnika) su stvarno bili jako bitni za edukaciju i obrazovanje. I sada je sve postalo GOOGLE! Ili neka verzija Google, i sve je online i nema više knjiga, kao što su nekada bile enciklopedije. A kako je sve počelo?
CD-ROM je prodat javnosti i svijetu kao način da unesemo interaktivna multimedijalna iskustva u naše domove. Ali pored toga, to je bila ogromna količina skladišta po cijeni koja je u to vrijeme bila suluda za razmatranje. A to je značilo da su neki od najranijih proizvoda proizvedenih za CD-ROM format bili referentne vrste. Konkretno, u enciklopedijskom obliku. Sada Wikipedia je nešto što se uzima zdravo za gotovo, ali enciklopedija na disku je bila velika stvar, posebno zato što je bila i jeftinija i manja od alternative. Ali CD-ROM-ovi su imali ozbiljan remetilački efekat na industriju napravljenu za fizičke knjige. Prema proceni Book Industry Study Group iz 1980. objavljenoj u Chicago Tribune, fizičke enciklopedije su činile 400 miliona dolara u maloprodaji. Vodili su veliki izdavači koji bi natjerali ljude da se potpišu za mjesečne ugovore. Knjige su se prodavale javnosti putem maloprodajnih kanala ili čak prodavaca. Ove knjige su često bile skupe, ali su imale i visoke marže, omogućavajući kompanijama koje stoje iza enciklopedija da ulažu u prilično detaljna razmatranja različitih vrsta tema. Ali jedan početnik izdavač koji je želio da napreduje u svijetu enciklopedija odlučio je da zaroni prste u digitalni svijet. I na duge staze, njihovi rani potezi postavili su pozornicu za poremećaj koji se nije mogao povući.
Prvi veliki izdavač CD-ROM enciklopedije bio je početnik koji je zaboravio slike! Devet miliona riječi. 32.000 članaka. i ni jedna fotografija ili mapa. Ali opet, nije koštala 50 funti. Prvi pokušaj da se enciklopedija dovede u digitalni format nije bio blistav, ali je riješio mali problem sa originalnim formatom enciklopedije, a to je da je to bila veoma glomazna informativna velika knjiga. Kompanija koja je prva došla na ideju bila je firma Arete Publishing, holandska kompanija koja je svojom Akademskom američkom enciklopedijom po prvi put imala namjeru da preuzme američko tržište. Tokom šestogodišnjeg perioda, firma je sastavila potpuno novu enciklopediju, i uložila 20 miliona dolara, sa nadom da će se suočiti sa velikim momcima koji su već na tržištu. Konkretno, Encyclopedia Britannica i World Book. Kompanija je prvobitno postavila cilj za svoj sadržaj u svetu maloprodaje, i nije baš dolazila na tržište sa najboljim prodajnim sadržajem na svijetu. "Maloprodajna strategija je radikalna i rizična, posebno za izdavača bez imena bez domaćeg iskustva ili identiteta brenda," napisala je Marketing kolumnistkinja Chicago Tribune-a, Elizabet Brener 1980. godine. "Zaista, u pristupu maloprodaji ove godine, nije imao čak ni gotov proizvod." Srećom, Arete je imala keca u rukavu!. Bila je mnogo fleksibilnija u stavljanju riječi na različite vrste formata u poređenju sa svojom etabliranom konkurencijom, i brzo se udružila sa CompuServe i Dow Jones News Service kako bi svoju enciklopediju dovela do modema, dostupne baze podataka kao neko proširenje postojećih novinskih baza podataka o uslugama. Neki su smatrali da je ponuda široka, ali malo oskudna. "U CompuServeu možete dobiti mrvicu skoro svega što želite, ali to nije mnogo," pisao je sindicirani tehnološki kolumnista Peter McVilliams.
Do 1984. godine, kompanija je počela da eksperimentiše sa objavljivanjem svoje enciklopedije u obliku optičkog diska. Još uvijek smo bili u periodu prije nego što su CD-ROM-ovi uopšte bili na tržištu na bilo koji smislen način, tako da je Arete, koju je kupio izdavač enciklopedije Grolier 1985. godine, uložio svoju energiju u postavljanje svoje višetomne enciklopedije na laserski disk, nešto što se zove The Grolier KnowledgeDisc. Čak i po standardima iz kasnih 1985. godine, uštede troškova u poređenju sa policama fizičkih knjiga bile su prilično impresivne, primjetio je kolumnista Philadelphia Daily News, Jonathan Takiff.
Što je još bolje, korisnik ne štedi samo na vremenu, energiji i prostoru na policama korišćenjem elektronske verzije, već štedi i velike novce. Štampana verzija časopisa Academic American sa 21 tomom košta 650 dolara; laserski disk je bio 89,95 dolara. Pioneer PR-8210 laserski disk plejer sa daljinskim upravljanjem koštao je oko 450 dolara, tako da ste još uvijek ispred, čak i sa ulaganjem u hardver. Sa laserskim plejerom ste dobijali i odličan izvor za programiranje zabave. Postojala je bogata biblioteka muzičkih i filmskih naslova dostupna na visokokvalitetnom i laserskom disku, po cijenama nižim od ekvivalenata video traka. I zapamtite, Laserdisc nije bio jeftin medij 1980-ih. Grolier Electronic Publishing je znao u kom pravcu stvari idu godinama prije nego što je to učinio bilo koji od njegovih konkurenata.
"Sa našom CD-ROM enciklopedijom, lako ćete pronaći desetine referenci na neku temu, umjesto samo očigledne tri ili četiri," Frank J. Farrell, predsednik Grolier Electronic Publishing, objasnio je za Takiff. "Ako, recimo, želite da istražite nemačke podmornice, biće vam ukazano i na neočekivane reference poput Ernesta Hemingveja, koji je proveo dvije godine loveći njemačke podmornice na svojoj privatnoj jahti. Ako ste zainteresovani za Edip, naći ćete 34 reference, uključujući Tomasa Hardija, koji je koristio Edipovu temu za svoj prvi roman hvaljen od strane kritike." Grolier nije na kraju pobjedio u ovoj bitci, ali je imao impresivnu prednost. "Od početka smo znali da smo "privremeni" hit, da bi nas na kraju prestigao internet."
Tom Corddry, šef Microsoftovih multimedijalnih projekata tokom 1990-ih, u intervjuu za Business Insider govorio je o tome kako je pristupio svojim referentnim proizvodima, posebno Encarti, koja je objavljena 1993., ali i Bookshelf, programu koji je prvi put objavljen 1987.a koji je integrisao referentne materijale iz World Almanac, Chicago Manual of Style i Bartletove poznate citate, između ostalih referentnih materijala.Početak nije bio ni jeftin ni lak: prema InfoWorld-u, Microsoft je pristao da pusti Bookshelf u paketu sa ranim CD-ROM-om 1987. godine, po cijeni od 1.099 dolara za kompletan paket.
A onda je krenuo rat enciklopedija!
Pogrešna ulaganja, jake reklame, promene direktora i izgubljeni rat protiv interneta. Znate ono, svi su znali ali su se nadali da neće biti baš oni i ne u to vrijeme. Ipak, hajde da pogledamo kako je kod nas na tržištu zabilježeno to vrijeme.
Ukoliko posetite arhivu Sveta Kompjutera, možete naći jako interesantne recenzije tih enciklopedija ili riječnika.
Nedugo po izlasku verzije 97 najpopularnije opšte enciklopedije, pojavila se po prvi put i prava multimedijalna varijanta Britanike, shodno obećanju datom prošle godine. Paket čine tri kompakt diska (instalacioni i dva multimedijalna) i sadrži mnoga unaprijeđenja, prije svega zahvaljujući potpuno novom interfejsu, kakav smo do sada viđali u klasičnim MM enciklopedijama tipa Encarte.
Elektronska varijanta enciklopedije se sa svakom novom verzijom sve više odmiče od papirnog izdanja, kako po obimu, tako i po sadržaju. Tako verzija za 1998. godinu ima preko 44 miliona reči, 72000 članaka (3000 više nego u posljednjem štampanom izdanju). Tu su i brojne animacije, video inserti, zvučni klipovi koji podrazumjevaju efekte, muziku i govor. Broj fotografija i ilustracija prevazilazi cifru 8000, raznih mapa ima oko 1200, a tu su i klasične tabele, sheme i drugi sadržaji. Ispoštovani su zaista svi današnji kriterijumi multimedije.
Preko 15000 Internet linkova obezbjeđuje efikasno preuzimanje i dopunu informacija. I broj hipertekst linkova je povećan na oko milion i po, pa je i unakrsna pretraga u mnogome olakšana. Moćan search engine, poznat iz ranijih izdanja, upotpunjen je i indeksnim pretraživačem koji broji nešto preko 400000 pojmova i 10000 linkova. Kao novina uvedena je mogućnost pretrage zemalja svijeta, njihovog poređenja, hronološke analize istorijskih događaja (timeline) itd. I pored sveg obilja različitih opcija, osjeća se nedostatak drugih multimedijalnih, naročito interaktivnih opcija, na kakve smo navikli u Encarti i njoj srodnim programima.
Na kraju, da ne zaboravimo, program zahtjeva da na kompjuteru imate instaliran Internet Explorer (ako nemate, instal program će ga sam instalirati, pa vodite računa o tome). Na adresi http://britannica-uksw.com naći ćete mnogo dodatnih informacija vezanih za sva izdanja Britanike (prošla i buduća, štampana i elektronska).
Već punih pet godina „Microsoft” prvi na tržište izbacuje svoju CD-ROM enciklopediju, završivši posao oko izdanja za narednu godinu otprilike u isto vrieme kao lani. Višestruki nosilac titule najprodavanije elektronske enciklopedije u najnovijem izdanju prvo se pojavio u DeLuxe verziji na 2 CD-a (negdje se pominje i treći koji do trenutka pisanja ovog teksta još nije doplovio do nas). Ovog puta nema toliko „radikalnih” unapređenja koliko ih je bilo pri prelasku sa verzije 97 na 98. Podsjećanja radi, najznačajniji noviteti „devedesetosmice” bili su iz oblasti pretraživanja (uveden je word search koji obuhvata i sadržaj članaka), on-line operacija i indeksiranja podataka, kao i bolja implementacija tekst procesora. Revizija za 1999. godinu donosi manje kozmetičke izmjene, osvježene članke i još bolju povezanost sa Mrežom.
Korisnički interfejs pretrpio je više funkcionalne nego estetske korekcije. Prvo se primjećuju promjene na search rutini koja omogućuje ugodno pretraživanje sadržaja samog CD-a, ali i relevantnih web sajtova, uključujući i on-line verziju enciklopedije o kojoj ćemo nešto više reći na kraju. Članci su bolje indeksirani zahvaljujući proširenoj Contents listi u lijevom dijelu ekrana koja sada pokriva cjelokupan kostur članka prikazujući sekvencijalno sve njegove elemente (podnaslove i multimedijalni materijal). Uz značajan broj hipertekst linkova pregled sadržaja članaka lakši je i brži nego ikad, što je je i najvažnija osobina nove Encarte. 
Kvantitativno gledajući, Encarta 99 Deluxe sadrži oko 40 000 članaka, pri čemu je 8000 potpuno novih, a 2000 je revidirano. Tu i tamo potkrao se po neki sitniji propust u tekstovima, ali ništa previše značajno. Nove opcije su Encarta Explorer za vizuelno pretraživanje kategorija članaka i Quick Facts ispis u formi kratkih izvještaja. Postoji i (neprovjerena) mogućnost navigacije glasom preko kratkih komandi iz menija, oko 35 000 web linkova i oko 16 000 novih MM elemenata, video i audio klipova, slika i animacija. Ostaje da vidimo kakvi će biti odgovori ostalih izdavača MM enciklopedija. Po svemu sudeći, naredna godina će po tom pitanju biti „vruća”.
I on-line verzija Encarte zaslužuje da se o njoj nešto napiše. Na adresi encarta.
Teško da ima atraktivnije teme za multimedijalnu prezentaciju od stripa, umjetničkog pravca koji je obilježio dobar dio prošlog vijeka. Uprkos velikoj popularnosti, u svijetu kompjuterske multimedije nema dovoljno kvalitetnih izdanja koja bi se na jedan sveobuhvatan način pozabavila problematikom stripa. Pripremom prve enciklopedije stripa na našem jeziku pozabavila se kompanija 2M Produkcija.
Strip enciklopedija izgrađena je na temelju ranijih izdanja ovog studija (Ex YU Rock, Carstvo životinja, Svet dinosaurusa), što znači da je vizuelno neinspirativna i tehnički potpuno mimo aktuelnih trendova (jednoličan HTML interfejs s frejmovima, ilustracije malih dimenzija, nedostatak drugih multimedijalnih elemenata). Ipak, loša realizacija je u sjenci atraktivnog sadržaja i činjenice da je Strip enciklopedija jedinstveni CD-ROM koji objedinjuje osnovne informacije o junacima stripa, od Akire do Zagora, popularnim filmskim adaptacijama stripa, biografijama autora i detaljnim spiskovima objavljenih epizoda. Osim o samim stripovima i njihovim tvorcima, autori programa priredili su i nekoliko zanimljivih storija o počecima stripa u Srbiji, prvom pojavljivanju Asteriksa i Obeliksa (Zvezdoje i Trboje u originalnom prevodu), najgledanijim filmovima po stripu itd. Članci nisu preopširni, a „žulja” nas nedostatak kvalitetnih ilustracija. Sve u svemu, prosečan ljubitelj stripa dobiće sasvim dovoljno podataka o istorijatu, okolnostima i profilima glavnih junaka kojima će obogatiti svoj background information potencijal za hvalisanje u društvu.
Univerzalni priručnik
Citizendium je idejno nastao kao progresivni izdanak Wikipedije, sa planom da obezbjedi provjerenije i pouzdanije informacije. Kasnije je ipak odlučeno da se članci formiraju „od nule”, mada postoji dosta materijala iz Wikipedije koji se trenutno obrađuje i provjerava. Osnivač i inicijalni pokretač projekta je Lari Sanger, jedan od osnivača Wikipedije, koji je ovu fondaciju napustio 2002. godine. Prije ideje o pokretanju Citizendiuma, Sanger je bio aktivan u još jednoj online enciklopediji pod nazivom Digital Universe.
Krajem marta ove godine, Citizendium je objavljen u beta verziji. Kako se od Sangera moglo čuti, Citizendium bi trebalo da postane popularniji od Wikipedije kao referenca i izvor informacija na Internetu. Materijal iz ove enciklopedije je takođe slobodna dokumentacija, objavljena pod GNU licencom za slobodnu dokumentaciju (GNU FDL).
Ukratko, cjelokupna ideja projekta jeste podvrgavanje članaka ekspertizi od strane stručnjaka, kako bi njihova pouzdanost i tačnost uvek bili na visokom nivou. Koncepcija projekta je prilagođena ovom cilju, pa stvari funkcionišu malo drugačije nego što je to slučaj sa Wikipedijom. Za početak, princip da članke može uređivati bilo ko, koji važi u slučaju Wikipedije, ne funkcioniše. Učesnici u projektu prilikom registracije moraju navesti ime i prezime sa validnom e-mail adresom, da bi se u svakom trenutku znalo ko je ko. Prema rečima ekipe okupljene oko Citizendiuma, ovo bi trebalo da bude korak ka boljem definisanju i određivanju odgovornosti. Dalje, relevantnost informacija trebalo bi da bude obezbeđena doprinosom eksperata, u okruženju koje poštuje stručnost u određenoj oblasti. Autori bi trebalo da cijene stručnost urednika, što u krajnjoj liniji proizvodi sredinu u kojoj „običan narod” piše članke koje stručnjaci pregledaju i ispravljaju ukoliko je neophodno. Dokazi o kompetenciji urednika moraju biti javni, kako bi njihova stručnost bila nesumnjiva i provjerljiva od strane opšte javnosti. Administratori Citizendiuma (sysops) drugačije se zovu „constables”, moraju imati minimalno bečelor (bachelor) diplome i 25 godina starosti. Glavni „constable” nosi titulu „Chief Constable”, dok glavni urednik ima čin „Managing Editor”.
Veliko spremanje
Članci na kojima radi Citizendium, kao i oni uvezeni sa Wikipedije nad kojima su se dogodile bar tri značajne izmjene, označavaju se sa „CZ Live”. Uvođenje ovakve koncepcije predstavlja promenu politike grananja i unapređivanja Wikipedije, koja se dogodila u januaru ove godine. Prema planovima ekipe, nakon velikog čišćenja, svi članci bi trebalo da imaju ovu oznaku.
Veliko čišćenje (Big Cleanup) predstavlja najaktivniji projekat ili bolje rečeno akciju Citizendiuma koja se trenutno događa. Pošto je u Citizendium uvezeno puno materijala, postoji potreba za masovnim otklanjanjem nedostataka prema standardima ovog projekta. Prilikom „čišćenja” članaka, svaki od njih dobija listu za diskusiju (The Article Checklist).
Pored sve dobre namjere njegovog autora i ekipe koja se oko Citizendiuma okupila, teško je oteti se utisku da će projekat ipak malo teže postići željeni rezultat. Wikipedia je na najbolji način pokazala da slobodno uređivanje daje dobre rezultate, a referentnost njenih članaka dokazuje upotreba u pravnim i obrazovnim institucijama, na primjer. S druge strane, često se događa da i sami akademski krugovi teško usaglašavaju stavove, a da „običan narod” puno lakše prihvata sopstvene greške i tuđe mišljenje. Vrijeme je jedini relevantni faktor koji će pokazati da li će ideja zvana Citizendium uspjeti ili ne. U svakom slučaju, bićemo na dobitku.
Prema mišljenju mnogih, koncept interaktivnih multimedijalnih enciklopedija koje se distribuiraju na optičkom mediju zasluženo odlazi u penziju. Baš kao što su papirna izdanja svojevremeno zamjenjena elektronskim komplementima, došlo je vrijeme da se razmisli o novom načinu plasiranja informacija. Sve što je danas potrebno da bi se došlo do traženog sadržaja jeste širokopojasan pristup Internetu i osnovno poznavanje lekcije „definisanje upita pretrage”. Velike kompanije koje se bave izradom enciklopedija ipak ne odustaju tako lako – dostupna izdanja šminkaju se ubrzanim tempom, nude se online sadržaji, a besplatna konkurencija na Mreži pokazuje se kao nepouzdana i neprovjerena.
O Britannica izdanjima do sada smo rekli sve što je trebalo da se čuje. Ipak, Concise Encyclopedia 2008 zanimljiva je iz razloga što tematici pristupa na nešto drugačiji način. Umesto da bude nakljukana steroidima, ona je koncizna, britka i distribuira se na samo jednom CD-u. Pored toga, može se naći u verzijama za prenosne uređaje sa kojih, bez obzira na to šta drugi pričali, pristup „globalnom selu” i nije baš tako jednostavna rabota. Prema rečima autora, ovo izdanje osmišljeno je kao prva linija odbrane i služi za prezentovanje znanja iz domena opšte kulture. Na meniju se nalaze informacije o umjetnosti, geografiji, istoriji, medicini, filozofiji, politici, sportu, naučnim disciplinama i još nekim oblastima „ljudske misli”. Kao takva, idealna je za zidanje temelja o nekom pojmu, korišćenje u školama, izvlačenje najosnovnijih informacija, pravljenje kratkih teza...
 |
U paketu se nalazi spakovano oko 28.000 članaka. Ponovo napominjemo, u pitanju su kratke forme u kojima autori ne idu „u sitna crijevca” prilikom objašnjavanja. Tekst je ilustrovan sa 2000 fotografija, tu je 190 geografskih mapa, 150 ilustracija i tridesetak video klipova (podeljeni su u četiri oblasti: industrija, geografija, istorija i nauka). Nije mnogo, ali će zadovoljiti osnovne namjene.
Upravljački interfejs takođe je izrađen u „sadrži osnovno” maniru. Glavni meni objedinjuje svega pet kategorija: Dictionary (rečnik), Flags (uvid u zastave svih zemalja svijeta), Maps (pregled uključenih mapa), Videos (pristup multimedijalnim datotekama) i Workspace (mesto koje služi za prikupljanje i organizovanje materijala na kome trenutno radite). Kao što smo već navikli, informacijama se može pristupiti putem tabova, a cijela navigacija obavlja se u internet browser režimu. Prirodno, cijela stvar nije mogla da prođe bez odjeljka Search (stacioniran je u lijevom dijelu ekrana), koji služi za ekspresno stizanje do željenih informacija jednostavnim ukucavanjem pojma u za to predviđeno polje.
Na koncu, logično je da postavimo pitanje kome je zapravo namjenjena Britannica Concise Encyclopedia 2008? U redu, čuli smo od autora šta oni misle i vidjeli šta je ponuđeno – tu nema ništa sporno. Ipak, izdvajati novac za nešto što se bez problema može naći na Internetu, poslije samo nekoliko klikova mišem i nekoliko utipkanih slova, zvuči prilično bleskasto. Ipak, ovdje se treba vratiti na početak priče – ovo je Britannica, ove informacije su vjerodostojne, pisali su ih najeminentniji stručnjaci, a sve je prilagođeno tako da pruži instant-informativni uvod u tematiku. Hm, teška odluka...
A sada je dovoljno ukucati reč enciklopedija i izaći će Vam desetine linkova. Vaše je samo da vidite kome ćete najviše vjerovati.
